My Dear Friend Rita Flanagan

Posted on Prosinac 4, 2009. Filed under: linux, self, social | Oznake:, , , , , |

Rita Flanagan bi htjela biti moja Facebook frendica. Evo kako me pokušala zavesti:

would you be my friend, baby?

i know u wanna visit the west coast, darling. malibu may not be san francisco but what it lacks in linux software users, malibu compensates in lingerie sexy users! drop the web, honey! let’s surf my waves for a change! YEAH!

Rita zna da koristim Linux i da mi je to važno u životu, pogodila je da bi volio živjeti u San Francisku i da Malibu u kombinaciji sa sexom s njom zvuči približno primamljivo kao i život u San Francisku. Njeni politički pogledi su Democratic Party, a religiozni Agnostic. Voli Kate Bush, Roisin Murphy i Ciaru, a u modi preferira O’Neill.

Ima 28 godina i kad bi bili zajedno jeli bi puno Skittles čokoladica. Ima 24 prijatelja i čini se da u takvoj gomilici i ja imam nekih šansi.

Nije loše. Radujem se što oni koji me žele iskoristiti sve više znaju o meni. Ja ću im i dalje pomagati tako što ću voliti čokoladu, sex, lijepo vrijeme i morske radosti. Oni samo trebaju pogoditi moje male devijacije poput GNU/Linuxa.

Mislim da ću uskoro objaviti i live RSS feed s mog bankovnog računa pa će mi se možda svojom voljom skinuti s kurca.

Pročitaj Cijeli Post | Make a Comment ( 1 so far )

Inovacije pokreta slobodnog softvera

Posted on Lipanj 3, 2008. Filed under: art, business, hr, linux, Uncategorized | Oznake:, , , , |

newkad ste zadnji put otišli na predavanje jer vam se teza i tema učinila zanimljivom? svaku tezu moron može pretvoriti u moru.. zajebano je to s reputacijom… u ovom mejlu izložit ću vam tezu/temu o kojoj ću danas govoriti na g33koskopu u mami u 19:00.. ukratko… skoro…

  • za slobodni softver kažu da samo kopira već uspješne softverske projekte i da ništa inventivno ne proizvodi. da je beskrajno dosadan i da uvijek kasni za stvarno inventivnima.
    • u polju korisničkog sučelja više manje to je i istina. + kao i obično o tome kako nešto izgleda svi imaju neki stav.

o tome uopće neću govoriti. grafičko korisničko sučelje linuxa, osxa, windowsa: ista paradigma isto pakovanje.

pozabavit ću se idejom novog.

  • s jedne strane idejom novog kao predatorske ultimativne diferencijacije novog naspram starog koje se upravo ukida tim genijalnim novim. ideje novog koju jako voli tržište.
  • s druge strane idejom novog za koju boris groys kaže da je ideja živog, stvarnog i prisutnog. ili za kierkegaarda (nema šanse da bi ga dobro napisao da ne prepisujem iz knjige) “novo je razlika bez razlike, ili razlika s onu stranu razlike, razlika koju nismo u mogućnosti prepoznati jer je ne možemo povezati niti s jednim otprije poznatim strukturalnim Kodom.

pokret slobodnog softvera svojom je kolaborativnom praksom, hakiranjem pravnog sistema, ukidanjem privatnog vlasništva nad idejama, svođenjem autorstva na atribuciju u softverskom repozitoriju ostvario većinu ciljeva avangardnih umjetničkih/političkih pokreta… ars electronica je 1999. napravila svoju simboličku gestu prepoznavanja i dodijelila GNU/Linux operativnom sistemu prestižnu nagradu. priča završena. na novom macbooku pro teško da uopće postoji kakva referenca na taj događaj. a i zašto bi? vrijeme je za raspoznavanje novog novog. novog novog novog.

nijedna inovacija nije pala s marsa. dobar trenutak raspoznavanja “nedrukčije” jednakosti neke inovacije iz prošlosti je mjera prilagodbe koju su nove inovacije morale odraditi ne bi li se nastavile na te iste stare.. nekad neraspoznatljive, a danas tako kristalno jasno nove…

pričat ću o tome što su sve google, amazon, yahoo! i ebay morali izmisliti ne bi li se prilagodili na ono što je stvorio slobodni softver… neprekinuti niz inovacija u kojem se u ovom trenutku ništa ne presijava i ne leti po ekranu, a kad pogledaš u nazad usereš se od razlike s onu strane  razlike..

i tako.. možda još ponešto… pa kog zanima neka dođe…

Pročitaj Cijeli Post | Make a Comment ( 2 komentara )

Kreš kurs_001

Posted on Svibanj 19, 2008. Filed under: art, education, linux | Oznake:, , |

broken monitorNebojša Milikić, moj dragi prijatelj i umjetnik kojeg jako cjenim, dogovarali smo se neko vrijeme oko višednevnog družijanca u kojem bi ga ja pokušao naučiti “kompjuterima”. To naravno ni nakon nekoliko pokušaja uglavljivanja u kalendare nije uspjelo. “Uglavljivanje u kalendar” je jedna opasna neman koja će, gdje to još nije, razjebati svijet. Pa smo krenuli mejlom. Zašto ne?

Moje prvo pitanje je bilo: “Što je display?”

> display (eng.) – ova igra, ova prica

ova je falsifikacija toliko milikićevska da bih ti ja, ljubitelj falsifikacija svih vrsta, dao da kreiraš novi oxfordski rječnik…

> Display je izlog, mesto gde se log(iz)ujes na/u neki sadrzaj koji bez tog log-iza nije
> dostupan poimanju, dakle on je trenutno iza logike. Preko diaplay-a, preko te price, ti se
> log-inujes, ukljucujes u poimanje dat(n)og sadrzaja

jedna od prvih stvari koje mislim da bi ljudi trebali znati kad krenu u upoznavanje s interakcijom čovjek – računalo je: razlikovanje podatka i njegove reprezentacije…

podatak se u pravilu nalazi na nekom računalu (najčešće na tvrdom disku tj. file systemu, pa onda u radnoj memoriji), a krajnji korisnik ga konzumira/čita u nekoj od njegovih mogućih reprezentacija….

display je toliko dominantna reprezentacija podataka da korisnici često ne zamjećuju da išta iza njega (a i ispred) postoji.. u tvom opisu takvo se poimanje može “vidjeti” u dijelu u kojem kažeš “mesto gde se log(iz)ujes na neki sadržaj…”… većina ljudi kad su ljuti na računalo pucaju u display.. a računalo se na to samo nasmije i nastavi se glupirati (ispod stola)…

zamisli kako slijepi koriste računala… prethodna rečenica nije ona vrsta stilskog predaha nakon kojeg brzo prelaziš na slijedeću… zamisli kako slijepi koriste računala…

slijepi ne moraju imati display… oni ga ne gledaju.. no da bi danas slijepa osoba koristila računalo ona ipak mora imati display jer se njih nisu sjetili programeri kad su razdvajali podatke od reprezentacije… u slučajevima u kojima su ih se inžinjeri sjetili pa je moguće tako razdvajati podatke od reprezentacije gotovo u pravilu oni koji pripremaju sadržaj/podatke ne znaju kako svoje podatke pripremiti tako da oni budi dustupni i slijepima…

slijepi koriste aplikacije koje čitaju naglas podatke koje neslijepi čitaju (“u sebi”) a koji su prikazani na displayu… podatke koje oni čuju mi vidimo… display je toliko dominantna forma reprezentacije da gotovo sve aplikacije svoje podatke prikazuju isključivo na displayu.. pa čak i one (aplikacije) koje prikazuju samo tekstualne podatke…

iz tog razloga slijepi koriste aplikacije koje ne čitaju (naglas) direktno podatke sa hard diska (tj. file systema) nego su to aplikacije koje koriste razne tehnike procesiranja i trikove kako podatke već reprezentirane na displayu “pokupiti” sa displaya pa ih onda pročitati naglas onima koji ih ne vide…

kada bi svaka aplikacija koju pokrećemo imala isprogramiran trenutak u kojem bira kako će podatak “biti prikazan” slijepima bi gomila stvari bila dostupnija… kad bi taj izbor i trenutak bili dostupni drugim programerima (kao u slučaju slobodnog softvera) oko tog trenutka mogli bi graditi potpuno novi svijet.. reprezentacija podataka na displayu bi bila samo jedna od mogućih (i tržišno najisplativijih)..

netko bi možda nekad napravio reprezentaciju podataka u mirisnom sučelju (eng. interface).. zamisli jedan spori sistem u kojem se mirs ruže izmjenjuje sa mirisom đumbira, gdje miris vanilije kaže da jedan miris prestaje, a drugi se pokreće, a čije izmjene prate kod morzeove abecede… pa kad dobiješ miris ruže tri puta zaredom (njih presjeca miris vanilije), a nakon tri ruže omirišiš tri slota  đumbira znat ćeš da ti je netko poslao SOS poruku…

moguće je zamisliti isti takav sistem koji dodiruje tvoje prste, u takvom scenariju bi sistem kodiranja imao umjesto dva moguća slučaja sa jasnom granicom između njih (kao u slučaju morzeove abecede) deset mogućih slučajeva.. dodir je brži od mirisa i deset je “brže” od dva pa bi taj sistem bio i bitno brži u dekodiranju nego ovaj s mirisima…

takve sisteme moguće je napraviti i u postojećim operativnim sistemima koje danas koristimo.. no to je teško, sporo i skupo kad sistem kojim se baviš nije konzistentan i kad je prepun iznimaka gdje za svaku moraš raditi poseban slučaj…

sistem mogu napraviti konzistentnijim i strukturiranijim pozadinski algoritmi (to je preferirano rješenje inžinjera) ili korisnici koji preuzmu ulogu dodatnog procesiranja u svoje “ruke”… da bi to napravili korisnici potrebno im je za početak naučiti razliku između podataka i reprezentacije.. ako ništa drugo da znaju gdje treba pucati kad se naljute…

nadam se da ti je ovo dovoljno dobar uvod u pokušaju hrvanja sa raznim drugim defnicijama reprezentacije i displaya.. pokušaj s ova dva linka:
http://www.google.com/search?q=define%3Arepresentation
http://www.google.com/search?q=define%3Adisplay

rado ću ti odgovoriti na svako pitanje koje se odnosi na ovaj mail o displayu i reprezentaciji…

ako ti se čini da trebamo krenuti dalje moje pitanje bi bilo:
* što je za tebe podatak?

Pročitaj Cijeli Post | Make a Comment ( 8 komentara )

Razmjena vještina, par pitanja i par odgovora

Posted on Svibanj 3, 2008. Filed under: hr, interview, linux | Oznake:, , , , |

Razmjena vještina Nadam se da se ovaj blog neće pretvoriti, iako tako izgleda, u postanje mojih odgovora na razni niz pitanja koje mi s vremena na vrijeme pošalju neki random ljudi. Evo još jednog o Razmjeni :

> 1)      Tko je, kako i zašto pokrenuo Razmjenu vještina?

Ukratko “Razmjena vještina”[0] je kad onaj koji ne zna pita, a onaj koji zna odgovori. Ponekad netko tko zna ponudi to znanje i vještinu drugima, nakon što pretpostavi da bi druge to moglo i zanimati.

I tako to radi već godinama za uključene. Uključen je svatko tko dođe na “Razmjenu vještina” subotom u klubu mama.

“Razmjenu vještina” je pokrenuo Nenad Romić aka Marcell Mars, u travnju 2004. Bio sam inspiriran jednim djelom SummerSource[1] kampa koji je Multimedijalni institut[2] zajedno sa Tactical Techom[3] organizirao na otoku Visu u bivšoj vojarni Samogor u ljeto 2003.. Taj dio SummerSourcea se zvao “Skill sharing” 😉

“Razmjena vještina” je bila nešto modificirana ideja “Skill sharinga” sa SummerSourcea. Htio sam staviti naglasak na razmjenu, jer je na SummerSourceu još uvijek to bila prije svega demonstracija vještina za zainteresirane (poput američkog “Show’n’tell”). Također sam htio pokrenuti projekt koji će na neformalan način nuditi kontinuitet u edukaciji.

Najveći problem sa ‘radioničarskim’ pristupom je da postoji grupa ljudi ‘radioničara’ koja odlaze na gomilu radionica i rijetko išta s tim znanjem kasnije naprave. S druge strane mali broj ljudi koji je zainteresiran za teme poput korištenja GNU/Linuxa vrlo brzo nakon radionica o GNU/Linuxu nailaze na probleme koje ne mogu sami rješiti.

“Razmjena vještina” to rješava tako što se održava *svake* subote u klubu mama, u Preradovićevoj 18, već četiri godine, a kad se nekome neda raditi uvijek ima pokoja napolitanka, čaša soka i još netko sa sličnim raspoloženjem pa se za njih dogodi neformalno opušteno druženje 😉


> 2)      Gdje se sve održava? Tko sve sudjeluje? Što se sve razmjenjuje i zašto?

“Razmjena vještina” je krenula prije četiri godine u Zagrebu u klubu mama, a nedavno su “Razmjene vještina” krenule i u Rijeci u Molekuli[4], u Splitu u Kocki[5], u Čakovcu u Act-u[6], u Skopju pod imenom “Spodeli znaeenje”[7], a spremaju se razmjenjivati i Domaći iz Karlovca[8] i čini se još poneko u regiji.

“Razmjena vještina” inspirirana je GNU pokretom slobodnog softvera[9], pa je tako okupila tehnološke entuzijaste koji (najčešće) koriste GNU/Linux operativni sistem. Spektar znanja i vještina ide od ‘nemanja pojma’ do vjerojatno nekih od najboljih hakera u Hrvatskoj. Bud, drGspot, Aka, Dobrica, Aco, Saša, Lesh, stari Ivo, Zdravko, Željac, Hobbes, Siram i drugi su samo neki od Razmjenjivača koji su napravili Razmjenu vještina ugodnim mjestom razmjene znanja i vještina.

Najčešće se razmjenjuju vještine vezane uz korištenje GNU/Linuxa, instaliranje GNU/Linuxa na sve uređaje na koje se uopće može instalirati, konfiguriranje raznih perifernih uređaja, programiranje, pokretanje korisnih i beskorisnih servisa, beskrajno podešavanje korisničkog sučelja i slično.

Na “Razmjeni vještina” slobodni su i dobro došli i ljudi raznih drugih znanja i vještina no ono što takvi ne mogu očekivati je da ih na “Razmjeni vještina” očekuju ljudi koji baš izgaraju od želje da nauče nešto potpuno novo poput rastezanja, yoge, popravka bicikla, šivanja, pletenja i slično. Njima pomognemo instalirati GNU/Linux i preporučimo da dovedu još ljudi koji imaju slične interese pa da će se onda i njihova Razmjena dogoditi 😉

> 3)      Zašto smatrate da je razmjena važna?

Razmjena je važna Razmjenjivačima. I to bi bilo sasvim dovoljno već samo po sebi, no čini se da je Razmjenjivača i simpatizera sve više. Usput, važnost je precjenjena 😉

[0] http://www.razmjenavjestina.org
[1] http://www.tacticaltech.org/summersource
[2] http://www.mi2.hr/
[3] http://www.tacticaltech.org/
[4] http://www.molekula.org/
[5] http://www.kocka.hr/
[6] http://www.actnow.hr/
[7] http://spodeliznaenje.blogspot.com/
[8] http://www.domachi.hr/
[9] http://www.gnu.org

Pročitaj Cijeli Post | Make a Comment ( 6 komentara )

2hack or 2not2hacklab?

Posted on Veljača 26, 2008. Filed under: antifa, business, hack, hr, interview, linux, mp3, politics | Oznake:, , , , , , |

fazan.orgNa g33koskopu smo imali Rošino gostovanje:
Priča:
Umro je hacklab? Živio hacklab!
Priča: Edgar Buršić – Rošo
i čak uspijeli i snimiti i staviti mp3 na net 😉

Ivica je zajedno s Rošom gradio monteparadiso hacklab i vrijedi čuti priču iz nekoliko uglova. Matrix. Možemo mi to…

“evo, poslusao sam dobro o cemu ste sve pricali i evo par natuknica…

monteparadiso hacklab
• ne nastaje u vakumu vec radi informatizacije POSTOJECEG kolektiva i njegovih aktivnosti (Edgar i Ivo slazu audio PC, prva spajanja na net…)
• povezuju se s drugima (Ivana & MI2, Ivica & Zelena Istra, Plug’n’politics, Rojc)
• novi (opcenitiji) cilj: spojiti gradske geekove s aktivistima i kreativcima i izvan monteparadisa

vrijednosno/motivacijski aspekti
• imati javni dnevni PROSTOR za druzenje i community building (povratak s faksa u Pulu)
• diy kultura
• autonomija (sloboda) za svoj community, ali i biti odgovoran prema zajednici kroz politicki aktivizam
• ucenje, kreativnost s novim (za pojedince i kolektive preskupim) tehnologijama i znanjima
• biti koristan progresivnim inicijativama i kolektivima u gradu, ali i puno sire (npr. omoguciti nacionalne i europske susrete, sloziti u rojcu retreat prostor za pregorjele hacktiviste iz metropolisa, ili developere zeljne nase depresivne svakodnevice ;))
• ICT koristiti protiv izolacije i provinicijalnih spika
• omoguciti sebi i drugima SLOBODAN pristup znanju i opremi

crew
• od trojice ljudi u jezgri jedan odlazi u inozemstvo
• otjerali smo ekipu koju nisu interesirale organizacijske i politicke teme (nisu sudjelovali u raspravama i sastancima, ne zanima ih samoorganizacija i samoupravljanje, ne razvijaju ideje i proizvode koji bi bilo korisni inicijativama ili NGOima)

problemi u pronalazenju novih hacklabovaca
• duh vremena: strucnjaci ne zele volonirati, cak ni sexy medijski aktivizam ne uspjeva, a kamo li radikalno antiintelektualna tehnicka ekipa u provinciji
• image zgrade odbija strebere
• monteparadiso prepoznat kao punkerska “alternativna” spika (ako nisi bogat ili barem nosis zakovice – ne dolazis)
• prevelika otvorenost (djeca, chateri samci, maloljetnicki delikventi iz obliznjeg doma, jedini prostor u zgradi sa sto kolektiva = prostor za gubljenje vremena)

vrijednosne prepreke u kreiranju publike
• ne zelimo mijenjati ljude
• neautoritarnost
• pretjerana skromnost (‘ajmo ucit’ zajedno)

prevelike ambicije s oskudnim resursima
• svaki dan otvoren prostor
• rad s djecom (romkinje!?), neobrazovanima (nezaposlene zene,tridesetogodisnjaci koji nisu nikada radili…)
• posebni projekti (wireless, radio, filmovinarodu, slobodni server za cijelu istru, indymedia, rojcnet, clubture i kulturni management, ICT podrska udrugama…) i eventi (transhackmeeting i odlasci na hackmeetinge, eyfa wintermeeting i odlasci na ecotopije, yaxwe…)
• osim ivice nitko nije htio organizirati edukacijske radionice za radoznale (ocekivalo se da dodju strucnjaci!)

jos samo jedan premali avangardni pokusaj?
• sve se vrti oko love? osim za postmaterijaliste: “aktivisti su bogati pa si to mogu dopustiti” vise nije materijalno pitanje vec kulturno (pulski hipici imaju svu potrebnu tehnologiju od laptopa i vjetrogeneratora do mailing lista i websajta, gradski radnici nemaju znanje za koristenje maila, ali imaju nove aute i trokatnice od cigle, ne slame)
• fragmentacija ionako slabasnih pokreta (svaka generacija zeli “svoj” identitet, pretjerano inzistiranje na “samostalnosti”

koliko je vazan prostor?
ivica: monteparadiso hacklabove aktivnosti su se preselile u cyberspace
edgar: cyber space nema veze sa hacklabom – to je nesto drugo

koliko je prostor bitan?

jesu li vrijednosti samoorganiziranja, inkluzivnosti i snazne autonomije
uzrok neuspjeha? trebamo li se mergati u borga?

kako van?
• hactivizam treba autoritarne licnosti da bi ostvario inkluziju? treba li nam u svakom timu tehnicki autoritet, drugi autoritet za politicke sustave i treci za etiku organizacija i internu demokraciju? ako je tako, u malim sredinama ne trebaju “pravi” (produkcijski, eksperimentatorski) haclabovi, nego prostor za gostovanja, predavanja, tehnologija za spajanje na centralni (regionalni node)
• trebamo li se koristiti sofisticiranim marketingom (haktivisti su tako sexy da kad vide njihov label na torbi od laptopa, najbolje ribe traze da im potpisu GPG kljuceve) 😉
• mozemo li se povezati s ekoloskim pokretom koji je jedini dovoljno masovan i koji ideoloski lakse prolazi? mozemo li izgraditi zajednicke prostore za razmjenu vjestina, znanja + sustainable community development?

problem s kojim su se hacklabovi htjeli obracunati – SLOBODNI (i jeftin)
pristup:
• informacijama (danas radije govorimo o znanju)
• tehnologijama i
• strucnjacimai dalje postoji.

djelovanje u zajednici nemoguce je bez to troje, a uvijek ostaje tonu ekipe koje si ne mogu priustiti da sami KUPUJU te proizvode i usluge. slobode ima sve manje (UK ce pirate skidati s neta?), a i cijene obrazovanja rastu do te mjere da ce ljudi morati birati profitabilna zanimanja da vrate tu “investiciju u obrazovanje”.

Pročitaj Cijeli Post | Make a Comment ( None so far )

Liked it here?
Why not try sites on the blogroll...