semantic
Špija protiv špije
Moje prve fascinacije internetom svodile su se na fantaziju o mogućnosti uvida u svaki i najsitniji detalj zamislivog. Vrijeme smrznuto u dokument koji se prikazuje svakoj mogućoj perspektivi, svakom mogućem pogledu. Tako je i moj prvi poziv u suradnički internet projekt 1997. bio mejl svim mojim prijateljima kojima sam predlagao da dijelimo zapise svih internet stranica sa vremenskim pečatima kada smo ih pregledavali, vrijeme koliko smo ih pregledavali i veze između njih ako smo kliknuli na neki od linkova unutar stranice. Zvao sam to, naivno, Huge Sista ili u mom tadašnjem email potpisu: “If there is a Big Brother out there let’s make a Huge Sista.“.
Mene je naravno zanimalo koliko bi se toga moglo iščitati, fantazirati, sanjati iz takvog jednog kolektivnog bućkuriša, a moje drage prijatelje je prepalo da kako sad ja želim gledati u tuđe (njihove) browsere. I kako oni nikad ne bi dali nijednom softveru da se tako igra s njihovom privatnošću.
U to vrijeme svi smo bili na T-Comovim (ili kako se već tada zvao) dial upovima. Ja sam ih upozorio da T-Com zna točno iza kojeg telefonskog broja se krije svaki od njih i kako isti taj T-Com zna i kad i gdje i kojim redoslijedom oni otvaraju svoje internet stranice. Upsss… Sa mnom ne bi recipročno dijelili, ali ih do tad uopće nije zabrinjavalo što se događa već na prvom koraku nakon njihovog modema. Neki su se zabrinuli i pitali me kako bi se to moglo zaobići no nismo se nikada uspjeli vratiti u fantastično putovanje kroz zamrznuto vrijeme.
Danas sam na svom Androidnom mobitelu dopustio Google-u da pokazuje moju trenutnu poziciju na planeti. Prijateljima i/ili svijetu. I reći će ljudi: nemoj budalo! A drugi će: zakaj ne? Uvijek možeš kliknuti na [Turn Off]. Kako ni nakon 13 godina nema naše Huge Sestre, problem, a pogotovo ovaj, nije rješiv gašenjem svijetla ili prekrivanjem očiju dječjom ručicom. Kao i u klasičnom šifriranju, u situaciji u kojoj nije sve šifrirano, informacije postaju zanimljive tek u trenutku skrivanja.
Nadam se da nam u budućnosti neće upravo Google ponuditi robote zavaravače koji će umjesto prekrivanja očiju dječjom ručicom simulirati naše aktivnosti u stvarnom životu. Hodanjem po Google Mapsima, lajkanjem po Facebooku, shareanjem po Google Readeru i možda, zašto ne, odrađivanjem dosadnih uredskih poslova u državnoj upravi. Google će to ponuditi, jer Google zna. I jako im dobro ide. T-Com i dalje nema blage ideje što bi s našim podatcima, no i njima dobro ide, jer i dalje, kao i 1997., ljudi, kad ih pozivaš, nisu spremni recipročno dijeliti. Jako brinu o svojoj privatnosti.
A oni koji se pretvaraju da su je sačuvali, upravo zbog toga, ne žive.
Read Full Post | Make a Comment ( 1 so far )Gatam iz dlana srijedom
Pitanje “Vjeruješ li u Boga?” čini se vrlo preciznim i oni koji vjeruju (sic!) u tu preciznost očekuju neki artikulirani odgovor svakog koga to priupitaju.
Vjeruje se da je taj odgovor intimni introspektivni uvid. Intimni introspektivni uvid je naravno i uvid koji se može podijeliti s drugima. Način na koji će taj uvid biti primljen uvelike ovisi o intimnom introspektivnom uvidu onoga drugoga koji prihvaća ili ne prihvaća tuđe intimne introspektivne uvide. Intimni introspektivni uvidi na taj način bivaju konfrontirani ili podupirani iz vanjskog svijeta.
S vremenom svaki intimni introspektivni uvid pomalo evoluira kroz mrežu povratnih veza prihvaćanja i neprihvaćanja. U jednom času moguće je zamisliti klastere uvida koji se zajedno kreću mrežom odnosa između svih drugih klastera uvida.
Svaki uvid u nekoj vremenskoj jedinici može biti članom većeg broja klastera. Dva najveća klastera su vjernici i ateisti. Uvid koji je u klasteru vjernika vjerojatno će pripadati i nekom broju klastera koji će se nazivati kršćanskim, pa možda nekom lokalnijem npr. grkokatoličkom na Žumberku. Neki uvidi će ponekad na neko vrijeme balansirati između klastera koji su drugim uvidima kontradiktorni i nedopustivi. Moguće je zamisliti ljude koji “se pitaju” razna pitanja i tako putuju kroz različite klastere uvida.
Neki ljudi će imati potrebu da se više fokusiraju na intimno, neki na introspektivno, neki na odnose prihvaćanja i neprihvaćanja, a neki na osjećaj pripadanja nekom broju klastera uvida. Bavljenje pozicijom nečijeg uvida u mapi klastera uvida najčešće je najbolji put za izgubiti mogućnost intimne introspekcije oko pitanja: “Vjeruješ li u Boga?”.
Refleksivna svijest o sebi kao cjelovitom biću sa relativno skladnim odnosom sa svojom okolinom može biti ozbiljno narušena. To može biti posljedica raznih okolnosti: psihičkih, fizičkih, društvenih, raznih 😉 Tek na rubu dezintegracije vrijedi posegnuti za intimnom introspekcijom i pokušajem odgovora na: “Vjeruješ li u Boga?” ili što je to što me čuva da se ne strmoglavim. Nad tim scenarijem je moguće meditirati. Ne mislim da u toj situaciji ljudi sigurno vjeruju. Mislim da je to jedina situacija iz koje taj odgovor treba tražiti.
Žalosno je kad šetnju rubom proizvode primarno okolišni/društveni faktori. Srećom društvo se razvilo u toj mjeri da je za većinu ljudi šansa da šetaju rubom strmoglavljivanja toliko mala da je potpuno nevažno vjeruju li u Boga. Okolnosti koje ih eventualno guraju u smjeru strmoglavljivanja puno su više pod kontrolom njihove pismenosti i političkog angažmana.
Read Full Post | Make a Comment ( 2 komentara )Pit bul kriterijer
Zamoliše me da napišem neki kratki tekstić iz kojega valja napraviti neke kriterije procjene vrijednosti neprofitnih kulturnih portala. Kriterije procjene sadržaja nisam doticao i ne bih rado u tu diskusiju 😉 Vjerojatno bi neka referenca na Dugi rep u prostoru sadržaja dobro došla no vjerujem da ovi kriteriji stvaraju Dugi rep kao “side effect“….
Kao i obično, tmedak čisti bolje od Veniša…..
“Kvalitetan kulturni mrežni portal je komunikacijska platforma koja proizvodi, selektira, redistribuira sadržaje, te oko istih okuplja zajednicu koja participira tako što dalje proizvodi, selektira i redistribuira objavljene sadržaje.
Koncept, kvaliteta i vrijednosti koje predstavlja mrežni portal ostvaruju se sveukupnošću objavljenih sadržaja, aktiviranjem čitatelja u višesmjernu komunikaciju, poticanjem kolanja i prerađivanja sadržaja (logikom pristupa i protoka informacija) te pripadajućim stvarno ostvarenim mrežnim prometom.
Današnji web oslobodio se doslovnog preslikavanja fizičkog u mrežni prostor. Mjesto i ime mrežnih destinacija pomaklo se (iz statične web domene) u izmjerljivi značenjski prostor ključnih riječi (eng. tagova) i reputacije. Reputaciju vjerojatno najbolje opisuje PageRank algoritam pretraživača Google: visoko mjesto na stranici rezultata uvjetovano je brojem poveznica s drugim respektabilnim (po istoj logici) mrežnim destinacijama. Izostanak visokog mjesta u rezultatima stvarne pretrage na pretraživačima (Google, Yahoo!, Bing..) ne znači nužno nisku reputaciju, no visoka pozicija na pretraživačima za relevantne ključne riječi vrlo je dobar pokazatelj reputacije.
Slobodna distribucija informacija u digitalnoj mreži donosi pozitivne društvene promjene. Slobodnu distribuciju informacija omogućava tehnička i pravna infrastruktura. Sadržaji objavljeni pod uvjetima slobodne daljnje distribucije (i eventualno modifikacije) preduvjet su legalne slobodne distribucije. Nakon prelaska Wikipedije na Creative Commons licencu Imenovanje – Dijeli pod istim uvjetima (http://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/hr/) ta je licenca postala garancija pravne interoperabilnosti. Tehnička interoperabilnost postiže se striktnim poštivanjem web standarda pri izradi i održavanju web stranica, ali i ponudom objavljenih sadržaja u podatkovnim formatima pogodnim za daljnju distribuciju: RSS za vijesti i dr. te formati poput iCal-a za događaje, FOAF za socijalni graf i slično.
Participacija korisnika u proizvodnji reakcija i novog sadržaja, selekciji i redistribuciji stvara zajednički značenjski oblak. Vrijednosti i koncept mrežne destinacije oslikava se i u odnosu prema i načinu moderiranja participacije zajednice korisnika. U slučaju stvaranja servisa socijalnih mreža koncept i vrijednosti se isčitavaju iz zaštite privatnosti korisnika i uvjeta korištenja servisa.
Kvalitetna mrežna destinacija svojim korisnicima ponudit će transparentan uvid u statistike mrežnog prometa.
Navedeni tehnički, a i pravni, preduvjeti nisu dovoljni za kvalitetu i reputaciju. Kvaliteta i reputacije ostvaruje se stvarnim mrežnim prometom: ljudima koji čitaju, reagiraju, participiraju, povezuju se i stvaraju nove sadržaje inspirirani radom neke mrežne destinacije. Procjena stvarnog mrežnog prometa isčitava se uvidom u statistiku posjeta i plasiranošću prilikom pretraživanja na tražilicama (npr. http://www.google.com) i drugim mjestima procjene broja posjeta.
Sve viši nivo slobode distribucije digitalnih sadržaja u svijetu posljedica je visoko konkurentnog, dinamičnog i razvijenog tržišta, te je tržišnim subjektima ostavljeno da konkuriraju inovacijama u prostoru novih poslovnih modela, dodanih vrijednosti za krajnje korisnike i slično.
Javno poduprti projekti trebali bi osigurati javno dostupne sadržaje koje ne sputava restriktivni režim intelektualnog vlasništva, u interoperabilnim formatima za daljnju redistribuciju i interpretaciju, kao i transparentni uvid u statistike korištenja mrežnih sadržaja i semantički oblak ključnih riječi i dosega međusobnog povezivanja s drugim mrežnim destinacijama.”
Read Full Post | Make a Comment ( None so far )There is no way for me to not to repeat myself all over again
Google/Blogger će pokušati RSS upakirati u razumljivije ruho. Ključna riječ: “Following”. Ne znam da li će to pomoći popularizaciji korištenja RSS-ova, ali me podsjetilo da sam o tome već pisao 14.01.2006. I nije loš post. Da sam ga dobio u Google reader shareao bi ga 😉
“via http://rss.slashdot.org/slashdot/eqWf?m=2802 & http://blogs.msdn.com/rssteam/default.aspx
CmdrTaco pitao se šbb da je RSS umjesto RSS-om nazvan SpeedFeed-om… ne vjerujem da bi se itko osim brand doctora fakat s ovom doskočicom ozbiljno pozabavio, pa tako ni CmrdTaco… no ono što ga je potaknulo da se tako zajebava je istraživanje Yahooa! i Ipsosa gdje je tek 12% ispitanih znalo što je to RSS, a svega 4% koristi RSS (a da i zna da ga koristi)… situacija s podcastom je naravno još gora (2%)…
RSS.. buzzword… baš kao i ajax… oni koji su čuli da je to nekaj super i novo, kad god ovih dana skuže neki super javascript trik nazvat će ga ”mmm” ajax… vrlo često tom prizivanju ajaxa nedostaje prvo slovo kratice – asynchronous… asinkrono znači da će neki ”dijelovi” stranice biti osvježeni podacima sa servera, tako da se pri tom osvježavanju ne mora učitavati cijela stranica ispočetka… najčešće je to moguće skužiti po nekoj maloj animaciji ili tekstiću loading unutar stranice, a koji kažu baš to: “evo sad si malo učitavam neke podatke, a to je asinkrono jer druge stvari i akcije na stranici ne moraju čekati da bi se odvrtile dok se ja pokušavam spetljati sa sporim serverom”… eto… nije da me pogrešna nazivanja iritiraju ;), samo sam skužio da bi ovaj mali detalj mogao olakšati mnogima nesudjelovanje u nabrijavanju nekih buzzworda bez prevelike potrebe…
no buzzword RSS zaslužuje još malo nabrijavanja… RSS je standard koji su prihvatili mnogi, a sastoji se od toga da napokon mogu dobiti sa različitih sajtova ono kaj me fakat zanima: ”naslov”, ”datum”, ”vijest”, ”link/ovi” i eventualno ”slika”… i tako za svaku vijest…. bez dizajnerskih izdrkavanja gdje su slova mala jer on baš mora staviti pun kurac vijesti na stranicu, a slova se ne smiju povećavati jer će se raspasti tablica koja čuva izgled stranice….
i kaj sad… mogu povećati slova.. big f dil… e dobra stvar je da velika slova s jednog sajta mogu kombinirati sa velikim slovima vijesti s još trideset drugih sajtova.. sve u jednu html stranicu, ako želim ili za svaki sajt posebna stranica, votever… nekima je to ”ružno”, big f dil, no oni ne razumiju da su lijepi zalasci sunca, a da su informacije zanimljive ili ne, korisne ili ne, razumljive ili ne, zahtjevne ili ne, edukativne ili ne i da je ono što je bitno u formatiranju informacija da se na putu do korisničkog displeja te karakteristike ne pogube… a uglavnom se pogube… no s RSS-om bitno manje 😉
vijesti na normalnim sajtovima su kao nakićeno spakirani rođendanski pokloni, neko vrijeme je atmosfera otvaranja poklona fakat uzbudljiva, često uzbudljivija od samih poklona… no vijesti (ili postove na blogovima) ne treba pakirati kao poklone, to je preveliki gubitak vremena, jer u informacijskoj hiperprodukciji čitanje vijesti bi trebalo biti puno više kao grickanje kokica… kod kokica ne valjaju one koje se skroz rastvore, kao ni nerastvorena tvrda zrna na kojima možeš slomiti zub… najmanje je onih koje najviše volim, pucketave u sredini i mesnate okolo.. u njima želim uživati, ostale želim što prije baciti ili pojesti bez previše obraćanja pažnje na njih…
RSS feedovi mi to omogućavaju, šalju mi zrna kukuruza, koja reBlog alatom (ili na bloglinesu, google readeru seeno) grickam.. jednim pritiskom tipke bacam nezanimljive, s dva pritiska tipke čuvam zanimljive.. kako ih označim dolaze nova.. nikakvi šugavi paketi i mašnice….. najbolja stvar naravno je da one koje su mi zanimljive i koje su pojedene mogu ponovno jesti svi koji se pretplate na RSS feed moje selekcije zrnaca kukuruza… i obratno.. i trobratno…. i stobratno.. a tad počinje sex… sa zrncima kukuruza… šteta što za taj sex imam u najboljem slučaju 4% populacije surfera… otprilike kao i linux… fakat sam marginalac… i duhovit…. za takve sexa uvijek na kapaljke…
Sat 14 Jan 2006 02:35:54 AM CET“
Read Full Post | Make a Comment ( 1 so far )
ki.ber.kom.uni.st 