Archive for Lipanj 2010.

Pukotine na dimnjaku

Posted on Lipanj 20, 2010. Filed under: antifa, politics, social | Oznake:, , |

I ovaj put sam krenuo pisati komentar na tuđi blog post, pa sam završio uređujući post na svom blogu. Edgar je napisao kratki komentar na Sesardićev članak u Jutarnjem listu. Svakako pročitati oba članka prije ovog blog posta 😉

Edgar spominje i zanimljive komentare. Meni nisu nešto zanimljivi, no ono što mi je zanimljivo je nedostatak komentara od p(r)ozvanih lucidnih desničara.

Moram priznati da sam na spominjanje Sesardićevog imena očekivao bitno bolji i suvisliji članak. No, on je između ostalog ovako “mobilizirao” ugrožene intelektualce desnice:

“Nemojte dopustiti da vas pokolebaju takvi agresivni istupi. Ne, niste glupi, neinformirani, a niti moralno problematični zbog toga što zastupate neko od tih stajališta koje kod drugih može izazvati nevjericu, zgražanje, a nerijetko i uvredljive komentare.”

Sesardić je manipulator istog tipa kao i ljevičari koji se postavljaju ispred radnika. Samo što za razliku od ljevičara koji pokušavaju predstavljati i potaknuti identifikaciju tih istih radnika s idejama solidarnosti, jednakosti i kozmoplitizma, Sesardić igra populističku igru povlađivanja debilima. Ovakav tip manipulacija podgrijava razne, ovih dana vrlo popularne, teorije zavjera (npr. židovi vladaju medijima). Također, ovaj diskurs glorificira ogorčenost kao sasvim dovoljnu legitimaciju. On, relativno lucidno, pokušava artikulirati poziciju genija zla.

Genij zla” je fantazmatska pozicija nedojebenog perverznjaka. Na žalost nedojebanovića kad liberalni intelektualac nekoga nazove nedojebanim perverznjakom to onda znači ne da se prozvani jebe u dupe sa (pre)mladim ili (pre)starim osobama istoga spola nego da (se) ne jebe – doslovno. Da je perverzan ne tako što bi radio nešto “čudno” s osobom koju voli/želi već zato jer fantazira o objektima (čak i kad su ljudi) raznim: fetišima (takozvanim). Na primjer: mahovini na zidu ili pukotinama na dimnjaku.

Čitao sam neke njegove tekstove koji su se bavili argumentima o “kontroverznim” temama i tu je Sesardić fakat imao što za reći. Bio ga je užitak čitati. U času kad se pokušava pozicionirati i pri tom naizgled mobilizirati tu nevidljivu masu lucidnih desničara i konzervativaca Sesardić zvuči bitno gluplje od nabrijanovića ljevičara koje pokušava rastaviti.

Baš me zanima što on misli na temelju čega konzervativci mrze i ne vjeruju Drugome, agresivni su, povampireni i netolerantni. Na temelju znanstvenih istraživanja? Koja su po Sesardićevom mišljenju sva redom cenzurirana od strane ljevičara-znanstvenika. Znači teorija zavjere. Na temelju informacija iz medija? Koji su po njegovom mišljenju cenzurirani od strane ljevičara-intelektualaca. Znači teorija zavjere. Na temelju znanja i informacija koja su cirkulirala prije pojave masovnih medija? Bullshit. U najboljem slučaju provokativni bullshit.

Čini mi se da se Sesardić, baš kao i većina ljevičara koje prokazuje, još uvijek bavi mitom o uvidu koji ima nevjerojatnu moć prevrata, pa prema mitu: samo kad bi se taj uvid nekako proširio među ljudima sve bi krenulo na bolje. Bullshit. Nema tog uvida. Sranja su kompleksna. I to je problem. Sranja nisu sakrivena pa samo čekaju tako nekog solera seratora koji će sva sranja porješavati kolumnom u novinama (za velike pare).

Kombinacija povjerenja i solidarnosti među ljudima, te povjerenja u metodologije adresiranja kompleksnosti poput znanstvenog istraživanja, sistemske teorije, dinamike distribucije reputacije u komunikacijskim socijalnim mrežama će možda, ali samo možda, dovesti do pravednije distribucije bogatstava i samoodrživog eksploatiranja prirodnih resursa. Onda u konačnici i boljim svijetom. Možda.

Govnarenje poput Sesardićevog samo pokazuje da i lucidni i senzibilni ljudi pucaju po pola od ogorčenja, bijesa i isfrustriranosti.

Oglasi
Pročitaj Cijeli Post | Make a Comment ( 1 so far )

bura rub

Posted on Lipanj 2, 2010. Filed under: business, hr, politics, social | Oznake:, , , |

ovceSudjelovao sam u pripremi i realizaciji nekoliko epizoda ‘Na rubu znanosti’. Sudjelovao sam i u nekom broju drugih TV emisija po različitim televizijama i u usporedbi s drugim emisijama ‘NRZ’ se izvrsno priprema.

Mišak je zainteresiran, artikuliran, lucidan, brz, profesionalan i zna kako napraviti emisiju. Novinari NRZ-a su super. Jednom prilikom su me spasili da se ne osramotim kad su skužili da je jedan dokumentarac u stvari mokumentarac što ja nisam na prvu skužio :o) Srećom to nije mijenjalo ništa na mojoj argumentaciji.

Koncept u kojem se ne suprostavljaju strane je legitiman i može proizvesti ambijent i iskoristiti vrijeme na vrlo kvalitetan način. U takvom konceptu voditelj je ključna osoba koja svojim pitanjima može napraviti razliku između govneta i super emisije. No, ako je gost šupalj ništa ne može spasiti emisiju.

Tempo kojim se rade emisije i sad već stotine emisija kroz godine su dovele ‘Na rubu znanosti’ na rub po kojem je teško plesati. Time veći izazov.

Mišak mi je privatno super simpatičan. Lucidni, duhoviti rokabili sa gomilom geekovskih interesa. Stripovski.

Ali.

Mislim da je Mišaka pojeo ambijent. Kad sam ga tek upoznao činilo mi se da je imao sasvim zreli balans skeptičnog i entuzijastičnog. Ono što se promijenilo je da je sada entuzijastičan u zagovaranju onoga što većina ljudi zove teorijama zavjera, a on naravno ne naziva teorijama zavjera.

Više puta smo se žešće porazgovarali oko tema s ruba znanosti i meni se činilo super pozvati ga da to oko čega se nismo slagali izloži javno pred publikom. To je i napravio na g33koskopu u mami u studenom 2009. Bio je to epic fail. Pred publikom koja mu je mahom bila vrlo naklonjena. Kao i u navedenom intervjuu krenuo je s rantom oko evolucije. Fail. Kasnije se ni i s drugim primjerima nije baš proslavio. Šteta. Nadao sam se da će biti drugačije.

Prozivka od strane znanstvenika dovela je do situacije u kojoj se Mišak profilira kao glasnogovornik isfrustriranih internet voajera, hiljadu puta pregaženih intelektualnih taština, luzera, suludih paraonidnih konstrukcija i uopće rulje koja bi sve što dovodi u pitanje njihovo instant objašnjenje svijeta najradije zapalila na lomači. Rulje koja uživa u blagodatima svijeta beskrajnog simplificiranja u kojem je sve moguće i u kojem je svatko dobrodošao. Svatko – osim. Njih. Koji su se urotili protiv Nas.

To je svijet neizbrojive količine neprovjerivih informacija koje zvuče vrlo precizno sa svojim imenima, prezimenima, mjestima, vremenima i fantastičnim odnosima. To je svijet pomahnitale mašte kojeg bi poželio svaki tinejdžer kojeg su tlačili u školi s učenjem napamet gomile nebitnih informacija. Izabereš slučajni podskup bilo kojeg korpusa informacija i daš mu interpretaciju spektakularnih epskih razmjera. Pobjeda. I osveta. Svijet u kojem se i sve igre na sreću mogu hakirati. Fantazijom.

Lucidni, duhoviti rokabili sa gomilom geekovskih interesa dobio je priliku da bude super heroj. Tu su mu priliku namjestili znanstvenici kojima je od svih stvari u kojima je znanost marginalizirana u našem društvu izabrali TV emisiju ‘Na rubu znanosti’. Razlog tome je i da su znanstvenici tradicionalno medijski nepismeni. Super kombinacija za budalasanje svih vrsta.

Volio bih da su se znanstvenici nekad pobunili protiv vjeronauka u školama. Protiv udžbenika povijesti, protiv uređaja protiv uroka u osnovnim školama, protiv certificiranih znanstvenika koji lupetaju o religiji, magiji, teorijama zavjera… Ovako su izabrali nadmetati se za svoje mjesto na medijskoj margini. Jer nacionalna televizija je ta koja legitimira. Jebo te bog da te jebo.

Pročitaj Cijeli Post | Make a Comment ( 5 komentara )

Liked it here?
Why not try sites on the blogroll...