Re: Mike Masnick nudi nadu za glazbenu industriju (prezentacija na sajmu NARM)

eto.. čini se da mogućnost slanja mejlom žešće oživljava ovaj blog.. sad mi je u stvari problem da ovaj komenatar ne mogu poslati mejlom na moje journals at last.fm.. uf.. uf.. kad će to sve skupa biti interoperabilno… never mind..

i dalje komentari stižu sa http://glazba20.com/ ,a današnji post je baš dobar.. evo malog citata citata citata:
“Kad netko želi da mu kažemo što će zamijeniti novine, zapravo zahtijevaju da im se kaže da ne živimo u vremenu revolucije. Traže da im se kaže da se stari sustav neće raspasti prije nego li ga novi zamijeni. Žele čuti da stari socijalni ugovori nisu u opasnosti, da će centralne institucije ostati sačuvane, da će nove metode širenja informacija prethodnu praksu poboljšati, a ne prekinuti. Žele da im se laže. Sve je manje i manje ljudi spremno izreći takve laži.”

fala dusu i na trudu pri prevođenju

Sent to you by marcell via Google Reader:

By: marcell mars

via Comments on: Mike Masnick nudi nadu za glazbenu industriju (prezentacija na sajmu NARM) by marcell mars on 6/23/09

super je kako gubitnici pronalaze razloge da umanje uspjeh pobjednika.. kao ne valja im strategija jer su oni otprije poznati.. pa da! to upravo i *je* poanta…

oni koji su poznati i uspješni znaju iskoristiti priliku i prilagoditi se novonastaloj konstelaciji… bezbroj je onih koji su poznati i ne snalaze se, gube, čmrlje, cmizdre i čekaju da ih spasi grozna i pohlepna industrija, kao što su čekali i da ih neko ranije spasi od te groze i pohlepe….

pozicija s koje se ulazi u svijet u kojem reputacija i preporuka znači gotovo sve je jedan od najbitnijih parametara… nepoznatima je i dalje prvi korak da postanu poznati… nakon što se s te pozicije pomaknu u komercijalni uspjeh gubitnici će i dalje moć govorit kako je to zbog toga što su već bili “poznati”

metkalfeov zakon kaže da je vrijednost telekomunikacijskih mreža proporcionalna broju korisnika [n(n-1)/2]. nije teško izračunati s kolikom prednosti kreću u digitalne mreže oni koji su reputaciju izgradili u svijetu van digitalnih mreža. ono što je pitanje za “poznate” je da li će oni to fakat i iskoristiti.

http://en.wikipedia.org/wiki/Metcalf%27s_law

Things you can do from here:

• Subscribe to Comments on: Mike Masnick nudi nadu za glazbenu industriju (prezentacija na sajmu NARM) using Google Reader
• Get started using Google Reader to easily keep up with all your favorite sites

nesporazum kreće iz poimanja pojma vlasništva

Ovo je drugi post poslan iz Google Readera. Pogledao sam prvi post i zaključio da sam odustao od inzistiranja na mejlovima s čistim tekstom. Nedostaje mi da u Google Reader mejlu ubacim neku sličicu, a neda mi se isprobavati da li HTML uopće pomaže. Imam 37 godina i jako sam ostario. Prihvaćam poraz

Sent to you by marcell via Google Reader:

By: marcell mars

via Comments on: Odgovor američkog diskografskog udruženja RIAA na otvoreno pismo odvjetnika Charlesa Nessona by marcell mars on 6/1/09

mislim da cijeli nesporazum kreće iz poimanja pojma vlasništva. vlasništvo je *pravo*. o ograničavanju mogućnosti iskorištavanja nečijeg predmeta vlasništva brinu se vlasnici i (eventualno) država. to ograničavanje zahtjeva iskorištavanje raznih resursa.

u času kad ograničavanje zahtjeva veći ulog (u resursima) od koristi iskorištavanja predmeta vlasništva postoji nekoliko mogućih scenarija za vlasnike. jedan je da zatraže pomoć od države pozivajući se na svoje pravo. drugi je da odustanu od poslovnog modela i očekivanja zarade od vlasništva koje zahtjeva toliki ulog u resursima zaštite.

država ulaže resurse u zaštitu privatnog vlasništva. preko svakog pojedinačnog slučaja čuva jedan od temeljnih principa svog postojanja. ta cijena za državu/društvo može kao i u slučaju lošeg poslovanja biti previsoka s obzirom na društveni dobitak.

država najčešće odbija zaštiti pravo vlasništva u slučaju da skupina koja traži zaštitu nije dovoljno jaka da se predstavi kao univerzalni reprezent društva. u slučaju hrvatske države to mogu biti odbjegli srbi koji traže da im se vrate oduzeti stanovi za vrijeme njihovog izbivanja iz hrvatske ili na primjer crkva koja traži da joj se vrati ono što joj je oduzela država prethodnica. u slučajevima fizičkih objekata jasno je da oni koji iskorištavaju te objekte imaju ekskluzivitet nad iskorištavanjem.

u slučaju digitalnih objekata ne postoji ekskluzivitet nad iskorištavanjem. digitalni objekti u smislu konzumiranja su nepotrošivi. njihova vrijednost se može mjeriti u sasvim drugom registru.

ekskluzivno poznavanje sadržaja nekog digitalnog materijala može napraviti odlučujuću prednost u prevođenju znanja/poznavanja sadržaja u drugi medij (npr. prijenos znanja u prodizvodnju fizičkih objekata koje je moguće lako prodati).

kulturno-umjetnički digitalni sadržaji su manje iskoristivi u prevođenju u drugi medij i oni prije svega služe proizvodnji doživljaja i iniciranju komunikacije i socijalizacije upletenih u doživljavanje.

današnja društva imaju tendenciju prepoznavati znanje i kulturu kao visokopoželjnu društvenu vrijednost, no infrastruktura digitalnih mreža je u tolikoj mjeri revolucionarna za sve prijašnje modele zaštite prava vlasništva da pokušaj da se zaštiti vlasništvo na dosadašnji način iziskuje od društva previsoku cijenu. realizacija takve zaštite je komunikacijska infrastruktura koja ukida gotovo sve druge konstitutivne vrijednosti društva (npr. sloboda govora, pravo na privatnost i druga ljudska i građanska prava).

rezultat nesnalaženja države u reguliranju digitalnih mreža u sferi (pop)kulturnih proizvoda je šizofrenija u kojoj većina ljudi uživa u “kriminalu” potrošnje, a manjina dosada privilegiranih osjeća se izdanom. svi zajedno su najčešće svjesni svih dobrobiti poput dostupnosti znanja, djeljenju i proizvodnji novih znanja (npr. wikipedia).

moram priznati da ne suosjećam sa razbijanjem mita o zaslužnoj kreativnoj individui koja ovih dana pati jer je nitko (financijski) ne poštuje.

jedan od mogućih pogleda na problem devalvacije vrijednosti popularne glazbe je i u devalvaciji distinktivnog u glazbi. kroz stotinjak godina i nakon nekoliko ciklusa iz narativnog u apstraktno pitanje je da li možemo zadržati istu cijenu po jedinici sadržaja. a ako je to samo pitanje tržišnih dinamika neka crkne glazba, jebe mi se.

Things you can do from here:

• Subscribe to Comments on: Odgovor američkog diskografskog udruženja RIAA na otvoreno pismo odvjetnika Charlesa Nessona using Google Reader
• Get started using Google Reader to easily keep up with all your favorite sites

iz reply_trackera mejlom u wordpress.com

WordPress.com je ponudio mogućnost postanja mejlom. W00t!

S vremena na vrijeme uložim dovoljno truda u neke komentare na različitim forumima i blogovima da oni sasvim solidno mogu biti objavljeni na blogu. Copy/paste mi se uvijek činio prevelikom tlakom.

Reply_tracker je kategorija u koju ubacim RSS feedove (kad postoje) threadova diskusije i tako dobijem eventualne nastavke diskusija. Ovo je jedna od takvih diskusija.

Glazba2.0 je blog Zvonimira Dusa, uspješnog glazbenika, koji entuzijastično prihvaća mrežnu komunikacijsku infrastrukturu. To je, nažalost, još uvijek rijetkost unutar glazbene industrije. S vremena na vrijeme komentiram Dusove postove. Volim o tome diskutirati

Sent to you by marcell via Google Reader:

By: marcell mars

via Comments on: Napster ponudio streaming + 5 MP3 downloada za 5$ by marcell mars on 5/20/09

> evo dolazi npr. novi software za iPhone s podrškom za Bluetooth P2P.
> Eto puta za novi internet, ovaj puta pravi, i uistinu demokratičan

peer2peer tehnologije poput torrenta su softverski sloj *iznad* TCP/IP-a (kojeg spominjem). one prije svega adresiraju optimiranje količine protoka informacija u mreži i to tako da logiku preusmjeravanja implementiraju na krajnjim točkama mreže a ne samo po routerima davatelja mrežnih usluga.

peer2peer tehnologije nisu superiorne TCP/IP-u one upravo žive na TCP/IP infrastrukturi. eksploziju prihvaćanja peer2peera su pokrenuli glupani iz filmske i glazbene industrije. to je bio odgovor razvijateljske zajednice na slabu točku koju je imao napster tako što je držao previše stvari na svojim serverima.

provjerio sam priču za iphone i bluetooth p2p jer mi je zvučalo čudno kakve veze ima bluetooth i peer2peer, a pri tom još i apple koji je najinteligentniji igrač doktrine mobilnih telekomunikacija i kao što sam i očekivao to je samo marketinški buzzword trik gdje na kraju jedino što će se moć je spajati *samo* iphone da bi se igrale igre…

ono što je bitno veći pomak u optimiziranju mrežnog prometa je nešto što se zove mesh networking ili dinamično prilagođavanje i modificiranje *topologije* mreže… podršu za mesh networking ima recimo olpc…

no ono što se meni čini je da postoji velika opasnost da će prodaja buzzworda od strane applea i mobilnih telekomunikacija uspostaviti bitno zatvoreniju mrežu od ove koju imamo danas a kamoli mesh mreže…

možda i neće.. možda je trenutna masa ljudi koji mrežno komuniciraju dovoljno velika da nezaustavljivo ide u smjeru maksimalne optimizacije mrežnih potencijala.. možda.. u međuvremenu ja serem protiv mobitela, applea i mobilnih operatera

> jer ovaj to nije obzirom da u osnovnoj ideji zamišljen kao mreža jakih
> servera što implicira ustanove ili tvrtke, a čim su tu ustanove i tvrtke, eto
> i društvenih nejednakosti.

ne bih se složio s ocjenom današnjeg interneta. arhitektura TCP/IP mreža *ne* implicira mrežu jakih servera ustanova ili tvrtki.. upravo suprotno.. to dokazuje i kreativni sloj iznad njega gdje se recimo pojavi torrent… količina servera velikih tvrtki i ustanova je posljedica tokova financijskih investicija, a ne mogućnosti koja proizlazi iz mrežne arhitekture…

društvene nejednakosti nisu posljedica arhitekture TCP/IP mreža. društvene nejednakosti prate arhitekturu odnosa moći (izvana) i na arhitekturi (TCP/IP) koja te odnose može promijeniti.

društvene nejednakosti su prije svega domena politike. lessig govori o četiri dinamike koje u tom smislu određuju nejednakosti na internetu: arhitektura mreže (softverski kod), tržište, zakonska regulativa i socijalne norme… socijalne norme i arhitektura mrežepokazuju da je društvo *na* internetu bitno dalje od društva *van* interneta… to ne znači da bi čak i takvo društvo na internetu bilo dovoljno dobro

may the source be with you

Things you can do from here:

• Subscribe to Comments on: Napster ponudio streaming + 5 MP3 downloada za 5$ using Google Reader
• Get started using Google Reader to easily keep up with all your favorite sites

Semantički web u praksi ili ima li dugi rep žaoku?

Baš sam sretan što će se “Semantički web u praksi” dogoditi i u Splitu. Prvi put imam osjećaj da participanti ako počnu koristiti znanja s radionice postaju bitno veći od radionice

Evo kako sam to najavio:

“Marcell Mars: Semantički web u praksi ili ima li dugi rep žaoku?

Mjesto održavanja: UMAS (Tvrdjava Gripe), Glagoljaška b.b., Split

Javno predavanje: četvrtak 05.03. u 18:00
Radionica: četvrtak od 19:00 do 20:00, petak od 18:00 do 20:00, subota od 17:00 do 20:00

—-
O predavanju: Ukratko. Skoro.

Vremenom: prva radio stanica dobila je konkurenciju u gomili drugih radio stanica i u prvom TV kanalu, pa je prvi TV kanal dobio konkurenciju u gomili drugih TV kanala i u prvoj kablovskoj TV mreži. Prva je kablovska TV mreža dobila konkurenciju u gomili drugih kablovskih mreža i u prvoj digitalnoj podatkovnoj mreži. Prva digitalna podatkovna mreža dobila je konkurenciju u gomili drugih digitalnih podatkovnih mreža i u pojavi prve globalne digitalne mreže – Interneta.

Vremenom: pažnju prosječnog znatiželjnog i dobrohotnog čovjeka zaokuplja razgovor s pripadnikom istog plemena, ritual vrača, pjesma, ples, slika, čitanje, pisanje, sport, kazalište, koncert, knjige, novine, magazini, film, radio program, glazba, tv program, računalne igre, Internet, mrežne igre, SMS-ovi, Facebook… U digitalnim mrežama prosječni znatiželjnik ima pristup većini dokumentiranih sadržaja ikad kreiranih. Većinu novonastajućih sadržaja prosječni znatiželjnik u digitalnim mrežama ima priliku konzumirati u (skoro) realnom vremenu objavljivanja.

Vremenom: stvarali su kreativni, umnažali i distribuirali su bogati (vlasnici), a konzumirali potrošači. Pojavom digitalnih mreža hiperstvaraju, hiperumnažaju, hiperdistribuiraju i hiperkonzumiraju svi. Hipersvi.

Vremenom: procesorska snaga, brzina protoka informacija u mreži i kapacitet pohrane povećava se ekponencijalno. trošak umnažanja i distribuiranja digitalnih informacija teži nuli.

Dinamiku odnosa ljudi i roba u digitalnim mrežama uvjetuju socijalne norme, tehnološka implementacija logike pristupa i protoka informacija, tržišni interesi i zakonska regulativa. Projekti koji se ne uspijevaju dinamički prilagođavati međuodnosu tih faktora propadaju. Uz puno buke propada glazbena industrija bazirana isključivo na prodaji nosača zvuka. Propada novinska industrija. U novonastalim uvjetima gubi se uloga posrednika kakvu smo znali. Za neke to je ostvarenje najslađih snova, za neke druge Armagedon.

—-
O Radionici: Nakon što je RSS standard strukturiranja sadržaja stvarno najšire prihvaćen krajnji korisnik setom mrežnih servisa u prilici je pratiti novosti sa svojih omiljenih mrežnih destinacija na jednom mjestu (Google Reader), na tom mjestu jednostavno selektirati, označavati i komentirati one relevantne, pa ih takve i automatski javno objavljivati (Google Reader/Protopage/Pageflakes). Istraživanju i razmjeni relevantnih informacija u suradnji s drugima pomoći će mrežni alati poput Deliciousa i Diiga. WordPress, Twitter, Flickr, Youtube, Last.fm omogućit će objavljivanje bilo kojeg formata vlastitog sadržaja (npr. blog, kratke poruke, fotografije, video, glazba). Naprednom filtriranju, stvaranju i procesiranju RSS feedova služe Dapper i Yahoo!Pipes.

Korištenje ovih alata omogućava lakše praćenje novosti i relevantnih izvora informacija, skraćivanje vremena uobičajenog pregledavanja sadržaja, a dodana vrijednost korištenja tog skupa mrežnih alata je automatsko prenošenje (eventualno sa svojim komentarima) i javno objavljivanje sadržaja koje korisnik odluči označiti relevantnim. Sve ono što rade i velike medijske kuće, ali uz cijenu “običnog” surfanja “

Bojkot gusara

U grupnoj dinamici postoje dva tipična načina za ispasti pametan i bojkotirati ostatak grupe. Prvi je bitno češći i svodi se na izjave tipa: “Ovdje se samo mlati prazna slama (tj. razgovara se), a treba se primiti posla.” Drugi je prigovor da se to što se radi radi bez ikakvog kompasa, vizije i bez utemeljenja u relevantnom vrijednosnom sustavu. Uf uf.

Piratska scena iz Švedske (Piratski biro, Piratski zaljev i Piratska partija) je uspjela začepiti gubicu kompletnom spektru seruckanja i bojkotiranja. Nitko nije uspio tako uvjerljivo artikulirati argument o neodrživosti intelektualnog vlasništva u digitalnom mrežnom okružju usput održavajući najveći BitTorrent tracker web site na svijetu. Time su postali neprijatelj broj jedan filmske i glazbene industrije.

Na svaku sudsku tužbu švedski pirati odgovaraju zaigranom taktičkom semiotikom. Filmskoj industriji ponudili su OscarTorrents.com gdje bilo tko može naći link za sve kandidate za Oscara i sami odlučiti koji su to filmovi koji zaslužuju preporuku za daljnje gledanje. Naravno, i Eurovizija je dobila svoje mjesto nesputane distribucije.

Pokušaj kupovine mikronacije Sealanda i uspostava piratske države koja će u digitalnom ukinuti privatno vlasništvo samo je još jedna od briljantnih piratskih zajebancija s ozbiljnim posljedicama.

Filmska i glazbena industrija ih mrzi iz dna duše. Povjesničari umjetnosti, teoretičari raznih polja i revolucionari amateri ih obožavaju. A pirati za svakog imaju poneko ogledalce i drangulije. Da se ogledaju i da se zabavljaju, jer digitalno emancipira i protiv vlastite volje.

Pirat Rasmus Fleischer govorrri sutrrra u mami u sklopu gostovanja “Trrransformacije javne domene” na standarrrdnom g33koskopu utorrrkom u 19:00, Prrreradovićeva 18. Explorrring the scope of geekdom.

Da li ćete bojkotirati gusare zbog prazne slame ili zbog praznih ideala potpuno je nevažno….. Neka ne čeka pametniji posao

1955644202

Nakon najave…

U mojoj najbližoj okolini Facebook definitivno ne donosi dodatne karmičke bodove. Neki ga ne vole jer misle da je to crna rupa što guta dragocijeno vrijeme (?!?), neki ga ne vole jer ga kurvini pohlepni sinovi drže zatvorenim, neki ga ne vole jer malo toga vole. Rijetki ga vole, a kad ga vole karmička konstelacija im neda da se hvale uokolo s tim.

Takav Facebook je meni okupio 318 friends (ne znam da li gluplje izgleda friends ili prijatelja/ica), od toga na listi maternji 243 friends, a na listi english 49. Zbog ograničenja od maksimalnih 19 ljudi kojima se može odjednom poslati mejl, osim te dvije grupe pokliktavao sam predugo vremena grupe maternji001-maternji014 i english001-english003.

Mojih 318 friends su se pokazali izuzetno nonFacebooklike, jer su mi u više od godinu dana ponudili svega 375 requestova na koje nisam odgovorio. Prednjači 63 group invitations, politički korektnih 20 cause invitations i 57 friends for sale invitations. Samo jedan your sexual fantasy? invitations vjerojatno objašnjava tko je u stvari dosadnjaković i nonFacebooklike akter u cijeloj priči.

Kakav god bio, Facebook je uspio okupiti toliki broj ljudi kojima gravitiram i koji gravitiraju meni da ne mogu zamisliti bolji medij za diseminaciju informacija. Zvanje telefonom/slanje sms-ova je naporno, skupo i trenutno u rukama i moći najgorih industrija koje si mogu zamisliti. Plasiranje informacija u massmedije je naporno, irelevantno, marginalno i traži nivo reinterpretacije i posredovanja koji nema gotovo nikakvog smisla. (A moj prag tolerancije za besmislene akcije je popriličan.). Web portali? Moj blog? Blogovi prijatelja? Hahaha… Jednako mogu bacati letke iznad Sljemena. RSS-ovi? Načekat ćemo se barem još nekoliko godina dok ljudi shvate da je RSS pretplata najbolja stvar koja se mogla dogoditi komunikaciji od prvih prstića u genitalnoj zoni. Dotad…. Facebook.

Facebook omogućava da u kolektivnom poremećaju pažnje neka informacija ipak zaokupi ciljnu skupinu duže od preleta očima preko ekrana. Ponekad se ljudi čak i prijave u grupe za pomoć gladnima u svijetu. Jebena stvar. Definitivno najbizarnija aktivnost koja se događa na Facebooku. Postoje ljudi koji se bune protiv zombifikacije Facebooka i zalažu za cause invitations – aktivizam. Dno dna.

Najavio sam “Nakon najave”, radionice “Programiranje za neprogramere” i “Semantički web u praksi” i sviranje i pjevanje Nenad Romic za Novyi Byte. Pokušao sam imati na umu 243 različita Attention Deficit Disordera dok sam pisao taj mejl i preskakao iz zabave u očaj u najmanje 140BPM-a. Nakon najava “Nakon najave” vidjet ću rezultate, a evo kako je izgledala najava “Nakon najave” (ovolika uživancija igranja s rječima sigurno ima svoju dijagnozu.. kao da takva stvar samo onome tko čita može pasti na pamet.. cccc…):

“tko bi samnom?

imam skoro za svakoga ponešto. iako je neki broj već odustao… sretan put…

sviram, pjevam, držim radionice, privlačim na opuštene družijance… bon voyage…

da bi bili u toku s onim što vas zanima kliknut ćete par klikova i parkirati lijene guzice u grupice.

___grupica radionica “progamiranje za neprogramere” i “semantički web u praksi”. korisne i zabavne radionice + opušteni družijanci kliknuti na:
http://www.new.facebook.com/group.php?gid=27936751794

___grupica oduvijek sam htio doći ali stalno zaboravim da je g33koskop utorkom:
http://www.new.facebook.com/group.php?gid=27591456129

__grupica nenad romic za novyi byte svira i pjeva:
http://www.new.facebook.com/pages/Nenad-Romic-za-Novyi-Byte/17196951036

huh… dobro došli…

baš je dugačka ova najava…

ukratko :
* četvrtkom i petkom u mami od 10:00 do 12:30 ujutro vodit ću naizmjence (prema prethodnoj najavi i dogovoru) radionice “programiranje za neprogramere” i (sad već legendarna i megapopularna)
“semantički web u praksi”  * četvrtkom u mami u 19:00 “nakon najave” okupljat ćemo se i čavrljati o semantičkom webu, odgađanju, optimiziranju, tagiranju, zbližavanju, distanciranju, nastavljanju nizova u poznatim kvizovima….
* utorkom u mami u 19:00 već ohoho godina i dalje g33koskop istraživanje “the scope of the geek”. zabavno i opsesivno. čudom nekim dosad nitko nije bio pojeden. a ni pojeben.
* nenad romic za novyi byte svira i pjeva već više od godinu dana i ljudi ga vole i slušaju na:
http://www.last.fm/music/Nenad+Romic+za+Novyi+Byte , a 20ak ljudi tzv. fanova ga ignorira kad dijeli jedinu majicu na:
http://www.new.facebook.com/pages/Nenad-Romic-za-Novyi-Byte/17196951036 … “nitko mi ne veruje da je to nlo zato ja pevam sam” ….
* i dalje moj životni poj napaja na: http://ki.ber.kom.uni.st

eto..

jedno veliko javljanje za sve, a oni koji žele više kao što najavih klik i parking lijene guzice u grupice pa se bez vezanja polijeće jer glupo je ne završiti nekom pjesničkom figurom…

šah! “

There is no way for me to not to repeat myself all over again

Google/Blogger će pokušati RSS upakirati u razumljivije ruho. Ključna riječ: “Following”. Ne znam da li će to pomoći popularizaciji korištenja RSS-ova, ali me podsjetilo da sam o tome već pisao 14.01.2006. I nije loš post. Da sam ga dobio u Google reader shareao bi ga

“via http://rss.slashdot.org/slashdot/eqWf?m=2802 & http://blogs.msdn.com/rssteam/default.aspx

CmdrTaco pitao se šbb da je RSS umjesto RSS-om nazvan SpeedFeed-om… ne vjerujem da bi se itko osim brand doctora fakat s ovom doskočicom ozbiljno pozabavio, pa tako ni CmrdTaco… no ono što ga je potaknulo da se tako zajebava je istraživanje Yahooa! i Ipsosa gdje je tek 12% ispitanih znalo što je to RSS, a svega 4% koristi RSS (a da i zna da ga koristi)… situacija s podcastom je naravno još gora (2%)…

RSS.. buzzword… baš kao i ajax… oni koji su čuli da je to nekaj super i novo, kad god ovih dana skuže neki super javascript trik nazvat će ga ”mmm” ajax… vrlo često tom prizivanju ajaxa nedostaje prvo slovo kratice – asynchronous… asinkrono znači da će neki ”dijelovi” stranice biti osvježeni podacima sa servera, tako da se pri tom osvježavanju ne mora učitavati cijela stranica ispočetka… najčešće je to moguće skužiti po nekoj maloj animaciji ili tekstiću loading unutar stranice, a koji kažu baš to: “evo sad si malo učitavam neke podatke, a to je asinkrono jer druge stvari i akcije na stranici ne moraju čekati da bi se odvrtile dok se ja pokušavam spetljati sa sporim serverom”… eto… nije da me pogrešna nazivanja iritiraju , samo sam skužio da bi ovaj mali detalj mogao olakšati mnogima nesudjelovanje u nabrijavanju nekih buzzworda bez prevelike potrebe…

no buzzword RSS zaslužuje još malo nabrijavanja… RSS je standard koji su prihvatili mnogi, a sastoji se od toga da napokon mogu dobiti sa različitih sajtova ono kaj me fakat zanima: ”naslov”, ”datum”, ”vijest”, ”link/ovi” i eventualno ‘’slika”… i tako za svaku vijest…. bez dizajnerskih izdrkavanja gdje su slova mala jer on baš mora staviti pun kurac vijesti na stranicu, a slova se ne smiju povećavati jer će se raspasti tablica koja čuva izgled stranice….

i kaj sad… mogu povećati slova.. big f dil… e dobra stvar je da velika slova s jednog sajta mogu kombinirati sa velikim slovima vijesti s još trideset drugih sajtova.. sve u jednu html stranicu, ako želim ili za svaki sajt posebna stranica, votever… nekima je to ”ružno”, big f dil, no oni ne razumiju da su lijepi zalasci sunca, a da su informacije zanimljive ili ne, korisne ili ne, razumljive ili ne, zahtjevne ili ne, edukativne ili ne i da je ono što je bitno u formatiranju informacija da se na putu do korisničkog displeja te karakteristike ne pogube… a uglavnom se pogube… no s RSS-om bitno manje

vijesti na normalnim sajtovima su kao nakićeno spakirani rođendanski pokloni, neko vrijeme je atmosfera otvaranja poklona fakat uzbudljiva, često uzbudljivija od samih poklona… no vijesti (ili postove na blogovima) ne treba pakirati kao poklone, to je preveliki gubitak vremena, jer u informacijskoj hiperprodukciji čitanje vijesti bi trebalo biti puno više kao grickanje kokica… kod kokica ne valjaju one koje se skroz rastvore, kao ni nerastvorena tvrda zrna na kojima možeš slomiti zub… najmanje je onih koje najviše volim, pucketave u sredini i mesnate okolo.. u njima želim uživati, ostale želim što prije baciti ili pojesti bez previše obraćanja pažnje na njih…

RSS feedovi mi to omogućavaju, šalju mi zrna kukuruza, koja reBlog alatom (ili na bloglinesu, google readeru seeno) grickam.. jednim pritiskom tipke bacam nezanimljive, s dva pritiska tipke čuvam zanimljive.. kako ih označim dolaze nova.. nikakvi šugavi paketi i mašnice….. najbolja stvar naravno je da one koje su mi zanimljive i koje su pojedene mogu ponovno jesti svi koji se pretplate na RSS feed moje selekcije zrnaca kukuruza… i obratno.. i trobratno…. i stobratno.. a tad počinje sex… sa zrncima kukuruza… šteta što za taj sex imam u najboljem slučaju 4% populacije surfera… otprilike kao i linux… fakat sam marginalac… i duhovit…. za takve sexa uvijek na kapaljke…

Sat 14 Jan 2006 02:35:54 AM CET“

Ironija?

Inovacije pokreta slobodnog softvera

kad ste zadnji put otišli na predavanje jer vam se teza i tema učinila zanimljivom? svaku tezu moron može pretvoriti u moru.. zajebano je to s reputacijom… u ovom mejlu izložit ću vam tezu/temu o kojoj ću danas govoriti na g33koskopu u mami u 19:00.. ukratko… skoro…

• za slobodni softver kažu da samo kopira već uspješne softverske projekte i da ništa inventivno ne proizvodi. da je beskrajno dosadan i da uvijek kasni za stvarno inventivnima.
  • u polju korisničkog sučelja više manje to je i istina. + kao i obično o tome kako nešto izgleda svi imaju neki stav.

o tome uopće neću govoriti. grafičko korisničko sučelje linuxa, osxa, windowsa: ista paradigma isto pakovanje.

pozabavit ću se idejom novog.

• s jedne strane idejom novog kao predatorske ultimativne diferencijacije novog naspram starog koje se upravo ukida tim genijalnim novim. ideje novog koju jako voli tržište.
• s druge strane idejom novog za koju boris groys kaže da je ideja živog, stvarnog i prisutnog. ili za kierkegaarda (nema šanse da bi ga dobro napisao da ne prepisujem iz knjige) “novo je razlika bez razlike, ili razlika s onu stranu razlike, razlika koju nismo u mogućnosti prepoznati jer je ne možemo povezati niti s jednim otprije poznatim strukturalnim Kodom.“

pokret slobodnog softvera svojom je kolaborativnom praksom, hakiranjem pravnog sistema, ukidanjem privatnog vlasništva nad idejama, svođenjem autorstva na atribuciju u softverskom repozitoriju ostvario većinu ciljeva avangardnih umjetničkih/političkih pokreta… ars electronica je 1999. napravila svoju simboličku gestu prepoznavanja i dodijelila GNU/Linux operativnom sistemu prestižnu nagradu. priča završena. na novom macbooku pro teško da uopće postoji kakva referenca na taj događaj. a i zašto bi? vrijeme je za raspoznavanje novog novog. novog novog novog.

nijedna inovacija nije pala s marsa. dobar trenutak raspoznavanja “nedrukčije” jednakosti neke inovacije iz prošlosti je mjera prilagodbe koju su nove inovacije morale odraditi ne bi li se nastavile na te iste stare.. nekad neraspoznatljive, a danas tako kristalno jasno nove…

pričat ću o tome što su sve google, amazon, yahoo! i ebay morali izmisliti ne bi li se prilagodili na ono što je stvorio slobodni softver… neprekinuti niz inovacija u kojem se u ovom trenutku ništa ne presijava i ne leti po ekranu, a kad pogledaš u nazad usereš se od razlike s onu strane  razlike..

i tako.. možda još ponešto… pa kog zanima neka dođe…

Kreš kurs_001

Nebojša Milikić, moj dragi prijatelj i umjetnik kojeg jako cjenim, dogovarali smo se neko vrijeme oko višednevnog družijanca u kojem bi ga ja pokušao naučiti “kompjuterima”. To naravno ni nakon nekoliko pokušaja uglavljivanja u kalendare nije uspjelo. “Uglavljivanje u kalendar” je jedna opasna neman koja će, gdje to još nije, razjebati svijet. Pa smo krenuli mejlom. Zašto ne?

Moje prvo pitanje je bilo: “Što je display?”

“> display (eng.) – ova igra, ova prica

ova je falsifikacija toliko milikićevska da bih ti ja, ljubitelj falsifikacija svih vrsta, dao da kreiraš novi oxfordski rječnik…

> Display je izlog, mesto gde se log(iz)ujes na/u neki sadrzaj koji bez tog log-iza nije
> dostupan poimanju, dakle on je trenutno iza logike. Preko diaplay-a, preko te price, ti se
> log-inujes, ukljucujes u poimanje dat(n)og sadrzaja

jedna od prvih stvari koje mislim da bi ljudi trebali znati kad krenu u upoznavanje s interakcijom čovjek – računalo je: razlikovanje podatka i njegove reprezentacije…

podatak se u pravilu nalazi na nekom računalu (najčešće na tvrdom disku tj. file systemu, pa onda u radnoj memoriji), a krajnji korisnik ga konzumira/čita u nekoj od njegovih mogućih reprezentacija….

display je toliko dominantna reprezentacija podataka da korisnici često ne zamjećuju da išta iza njega (a i ispred) postoji.. u tvom opisu takvo se poimanje može “vidjeti” u dijelu u kojem kažeš “mesto gde se log(iz)ujes na neki sadržaj…”… većina ljudi kad su ljuti na računalo pucaju u display.. a računalo se na to samo nasmije i nastavi se glupirati (ispod stola)…

zamisli kako slijepi koriste računala… prethodna rečenica nije ona vrsta stilskog predaha nakon kojeg brzo prelaziš na slijedeću… zamisli kako slijepi koriste računala…

slijepi ne moraju imati display… oni ga ne gledaju.. no da bi danas slijepa osoba koristila računalo ona ipak mora imati display jer se njih nisu sjetili programeri kad su razdvajali podatke od reprezentacije… u slučajevima u kojima su ih se inžinjeri sjetili pa je moguće tako razdvajati podatke od reprezentacije gotovo u pravilu oni koji pripremaju sadržaj/podatke ne znaju kako svoje podatke pripremiti tako da oni budi dustupni i slijepima…

slijepi koriste aplikacije koje čitaju naglas podatke koje neslijepi čitaju (”u sebi”) a koji su prikazani na displayu… podatke koje oni čuju mi vidimo… display je toliko dominantna forma reprezentacije da gotovo sve aplikacije svoje podatke prikazuju isključivo na displayu.. pa čak i one (aplikacije) koje prikazuju samo tekstualne podatke…

iz tog razloga slijepi koriste aplikacije koje ne čitaju (naglas) direktno podatke sa hard diska (tj. file systema) nego su to aplikacije koje koriste razne tehnike procesiranja i trikove kako podatke već reprezentirane na displayu “pokupiti” sa displaya pa ih onda pročitati naglas onima koji ih ne vide…

kada bi svaka aplikacija koju pokrećemo imala isprogramiran trenutak u kojem bira kako će podatak “biti prikazan” slijepima bi gomila stvari bila dostupnija… kad bi taj izbor i trenutak bili dostupni drugim programerima (kao u slučaju slobodnog softvera) oko tog trenutka mogli bi graditi potpuno novi svijet.. reprezentacija podataka na displayu bi bila samo jedna od mogućih (i tržišno najisplativijih)..

netko bi možda nekad napravio reprezentaciju podataka u mirisnom sučelju (eng. interface).. zamisli jedan spori sistem u kojem se mirs ruže izmjenjuje sa mirisom đumbira, gdje miris vanilije kaže da jedan miris prestaje, a drugi se pokreće, a čije izmjene prate kod morzeove abecede… pa kad dobiješ miris ruže tri puta zaredom (njih presjeca miris vanilije), a nakon tri ruže omirišiš tri slota  đumbira znat ćeš da ti je netko poslao SOS poruku…

moguće je zamisliti isti takav sistem koji dodiruje tvoje prste, u takvom scenariju bi sistem kodiranja imao umjesto dva moguća slučaja sa jasnom granicom između njih (kao u slučaju morzeove abecede) deset mogućih slučajeva.. dodir je brži od mirisa i deset je “brže” od dva pa bi taj sistem bio i bitno brži u dekodiranju nego ovaj s mirisima…

takve sisteme moguće je napraviti i u postojećim operativnim sistemima koje danas koristimo.. no to je teško, sporo i skupo kad sistem kojim se baviš nije konzistentan i kad je prepun iznimaka gdje za svaku moraš raditi poseban slučaj…

sistem mogu napraviti konzistentnijim i strukturiranijim pozadinski algoritmi (to je preferirano rješenje inžinjera) ili korisnici koji preuzmu ulogu dodatnog procesiranja u svoje “ruke”… da bi to napravili korisnici potrebno im je za početak naučiti razliku između podataka i reprezentacije.. ako ništa drugo da znaju gdje treba pucati kad se naljute…

nadam se da ti je ovo dovoljno dobar uvod u pokušaju hrvanja sa raznim drugim defnicijama reprezentacije i displaya.. pokušaj s ova dva linka:
http://www.google.com/search?q=define%3Arepresentation
http://www.google.com/search?q=define%3Adisplay

rado ću ti odgovoriti na svako pitanje koje se odnosi na ovaj mail o displayu i reprezentaciji…

ako ti se čini da trebamo krenuti dalje moje pitanje bi bilo:
* što je za tebe podatak?“

Floss, p2p, mesh networking user generated economy.. Hahaha

Većina ljudi misli da je komentiranje po različitim blogovima, forumima i uopće diskutiranje na internetu beskorisno i besmisleno. Meni nema dražih od takvih aktivnosti. Takvo jedno beskorisno i besmisleno javljanje sam upravo poslao na http://kiberdzezva.blogspot.com/2008/05/ekonomija-kultura-11.html :

“u području pažnje i interpretacije sve što je uočljivo ima neku vrijednost… moguće je uspoređivati tako uočene cjeline prema procjeni njihovih vrijednosti… što su cjeline međusobno različitije to je proces usporedbe apstraktniji… nisam siguran da je produktivno svaku mogućnost apstraktnog uspoređivanja različitih uočenih cjelina nazvati ekonomijom…

mislim da bi neki minimum (za nazivanjemm čega ekonomskim) bio postojanje enginea koji relativno pouzdano i konzistentno mjeri vrijednost te ih izražava u nekim jedinicama (opći ekvivalent)…

tržište danas zahvaća određeni broj proizvoda i usluga i mjeri (u teoriji) njihovu vrijednost prema ponudi i potražnji…

neke uočene cjeline današnje tržište (kao engine) ne pokriva jer se one opiru algoritmu po kojem tržište mjeri… često su to stvari koje svoju proizvodnju zahvaljuju uronjenosti u neoskudne resurse.. to su npr. poklanjanje, posuđivanje, obavljanje različitih ‘usluga’ među ljubavnicima i prijateljima.. entuzijastična i strastvena proizvodnja u hobističkom i nabrijanom kontekstu poput wikipedije ili slobodnog softvera…

jalovi pokušaji da se sve vidi kroz ekonomsku prizmu idu iz nekoliko smjerova.. jedan je smjer isfrustriranog srednjeg sloja koji kroz takav diskurs traži opravdanje za svoje sebične i materijalističke ambicije.. tipiča izjava takvog buraza je: “buraz ti si naivan. sve se (danas) gleda kroz lovu. sve.” drugi smjer su aktivisti proizvodnje lokalnih valuta i ekonomije mikrofinancija. njihov problem je da u pokušaju da glorificiraju vrijednost lokalne (mikro)razmjene svode neoskudne resurse prijateljstva i ljubavi u loše izmjerene transakcije opsesivnih luđaka…

volio bih u budućnosti vidjeti konkurenciju među engineima u kojoj korisnici mogu birati (i platiti za to naravno) koji će im engine procjeniti eventualnu transakciju…enginei bi se međusobno razlikovali prema nivou apstrakcije koje upošljavaju pri procjenama, području ‘roba’ koju procjenjuju, algoritmima, brzini, performansama i naravno pitanju vlasništva nad programskim kodom, infrastrukturom i ulaznim podacima…. ‘user generated economy’ na mesh networking mrežnoj infrastrukturi, p2p mrežnom protokolu, distribuiranom procesiranju  i pohrani podataka i naravno slobodnom softveru otvorenog koda algoritama koji se koriste.. e takvu ekonomiju bi volio vidjeti i u njoj razmjenjivati “

Razmjena vještina, par pitanja i par odgovora

Nadam se da se ovaj blog neće pretvoriti, iako tako izgleda, u postanje mojih odgovora na razni niz pitanja koje mi s vremena na vrijeme pošalju neki random ljudi. Evo još jednog o Razmjeni :

> 1)      Tko je, kako i zašto pokrenuo Razmjenu vještina?

Ukratko “Razmjena vještina”[0] je kad onaj koji ne zna pita, a onaj koji zna odgovori. Ponekad netko tko zna ponudi to znanje i vještinu drugima, nakon što pretpostavi da bi druge to moglo i zanimati.

I tako to radi već godinama za uključene. Uključen je svatko tko dođe na “Razmjenu vještina” subotom u klubu mama.

“Razmjenu vještina” je pokrenuo Nenad Romić aka Marcell Mars, u travnju 2004. Bio sam inspiriran jednim djelom SummerSource[1] kampa koji je Multimedijalni institut[2] zajedno sa Tactical Techom[3] organizirao na otoku Visu u bivšoj vojarni Samogor u ljeto 2003.. Taj dio SummerSourcea se zvao “Skill sharing”

“Razmjena vještina” je bila nešto modificirana ideja “Skill sharinga” sa SummerSourcea. Htio sam staviti naglasak na razmjenu, jer je na SummerSourceu još uvijek to bila prije svega demonstracija vještina za zainteresirane (poput američkog “Show’n'tell”). Također sam htio pokrenuti projekt koji će na neformalan način nuditi kontinuitet u edukaciji.

Najveći problem sa ‘radioničarskim’ pristupom je da postoji grupa ljudi ‘radioničara’ koja odlaze na gomilu radionica i rijetko išta s tim znanjem kasnije naprave. S druge strane mali broj ljudi koji je zainteresiran za teme poput korištenja GNU/Linuxa vrlo brzo nakon radionica o GNU/Linuxu nailaze na probleme koje ne mogu sami rješiti.

“Razmjena vještina” to rješava tako što se održava *svake* subote u klubu mama, u Preradovićevoj 18, već četiri godine, a kad se nekome neda raditi uvijek ima pokoja napolitanka, čaša soka i još netko sa sličnim raspoloženjem pa se za njih dogodi neformalno opušteno druženje

> 2)      Gdje se sve održava? Tko sve sudjeluje? Što se sve razmjenjuje i zašto?

“Razmjena vještina” je krenula prije četiri godine u Zagrebu u klubu mama, a nedavno su “Razmjene vještina” krenule i u Rijeci u Molekuli[4], u Splitu u Kocki[5], u Čakovcu u Act-u[6], u Skopju pod imenom “Spodeli znaeenje”[7], a spremaju se razmjenjivati i Domaći iz Karlovca[8] i čini se još poneko u regiji.

“Razmjena vještina” inspirirana je GNU pokretom slobodnog softvera[9], pa je tako okupila tehnološke entuzijaste koji (najčešće) koriste GNU/Linux operativni sistem. Spektar znanja i vještina ide od ‘nemanja pojma’ do vjerojatno nekih od najboljih hakera u Hrvatskoj. Bud, drGspot, Aka, Dobrica, Aco, Saša, Lesh, stari Ivo, Zdravko, Željac, Hobbes, Siram i drugi su samo neki od Razmjenjivača koji su napravili Razmjenu vještina ugodnim mjestom razmjene znanja i vještina.

Najčešće se razmjenjuju vještine vezane uz korištenje GNU/Linuxa, instaliranje GNU/Linuxa na sve uređaje na koje se uopće može instalirati, konfiguriranje raznih perifernih uređaja, programiranje, pokretanje korisnih i beskorisnih servisa, beskrajno podešavanje korisničkog sučelja i slično.

Na “Razmjeni vještina” slobodni su i dobro došli i ljudi raznih drugih znanja i vještina no ono što takvi ne mogu očekivati je da ih na “Razmjeni vještina” očekuju ljudi koji baš izgaraju od želje da nauče nešto potpuno novo poput rastezanja, yoge, popravka bicikla, šivanja, pletenja i slično. Njima pomognemo instalirati GNU/Linux i preporučimo da dovedu još ljudi koji imaju slične interese pa da će se onda i njihova Razmjena dogoditi

> 3)      Zašto smatrate da je razmjena važna?

Razmjena je važna Razmjenjivačima. I to bi bilo sasvim dovoljno već samo po sebi, no čini se da je Razmjenjivača i simpatizera sve više. Usput, važnost je precjenjena

[0] http://www.razmjenavjestina.org
[1] http://www.tacticaltech.org/summersource
[2] http://www.mi2.hr/
[3] http://www.tacticaltech.org/
[4] http://www.molekula.org/
[5] http://www.kocka.hr/
[6] http://www.actnow.hr/
[7] http://spodeliznaenje.blogspot.com/
[8] http://www.domachi.hr/
[9] http://www.gnu.org

2hack or 2not2hacklab?

Na g33koskopu smo imali Rošino gostovanje:
Priča: Umro je hacklab? Živio hacklab!
Priča: Edgar Buršić – Rošo
i čak uspijeli i snimiti i staviti mp3 na net

Ivica je zajedno s Rošom gradio monteparadiso hacklab i vrijedi čuti priču iz nekoliko uglova. Matrix. Možemo mi to…

“evo, poslusao sam dobro o cemu ste sve pricali i evo par natuknica…

monteparadiso hacklab
• ne nastaje u vakumu vec radi informatizacije POSTOJECEG kolektiva i njegovih aktivnosti (Edgar i Ivo slazu audio PC, prva spajanja na net…)
• povezuju se s drugima (Ivana & MI2, Ivica & Zelena Istra, Plug’n'politics, Rojc)
• novi (opcenitiji) cilj: spojiti gradske geekove s aktivistima i kreativcima i izvan monteparadisa

vrijednosno/motivacijski aspekti
• imati javni dnevni PROSTOR za druzenje i community building (povratak s faksa u Pulu)
• diy kultura
• autonomija (sloboda) za svoj community, ali i biti odgovoran prema zajednici kroz politicki aktivizam
• ucenje, kreativnost s novim (za pojedince i kolektive preskupim) tehnologijama i znanjima
• biti koristan progresivnim inicijativama i kolektivima u gradu, ali i puno sire (npr. omoguciti nacionalne i europske susrete, sloziti u rojcu retreat prostor za pregorjele hacktiviste iz metropolisa, ili developere zeljne nase depresivne svakodnevice )
• ICT koristiti protiv izolacije i provinicijalnih spika
• omoguciti sebi i drugima SLOBODAN pristup znanju i opremi

crew
• od trojice ljudi u jezgri jedan odlazi u inozemstvo
• otjerali smo ekipu koju nisu interesirale organizacijske i politicke teme (nisu sudjelovali u raspravama i sastancima, ne zanima ih samoorganizacija i samoupravljanje, ne razvijaju ideje i proizvode koji bi bilo korisni inicijativama ili NGOima)

problemi u pronalazenju novih hacklabovaca
• duh vremena: strucnjaci ne zele volonirati, cak ni sexy medijski aktivizam ne uspjeva, a kamo li radikalno antiintelektualna tehnicka ekipa u provinciji
• image zgrade odbija strebere
• monteparadiso prepoznat kao punkerska “alternativna” spika (ako nisi bogat ili barem nosis zakovice – ne dolazis)
• prevelika otvorenost (djeca, chateri samci, maloljetnicki delikventi iz obliznjeg doma, jedini prostor u zgradi sa sto kolektiva = prostor za gubljenje vremena)

vrijednosne prepreke u kreiranju publike
• ne zelimo mijenjati ljude
• neautoritarnost
• pretjerana skromnost (’ajmo ucit’ zajedno)

prevelike ambicije s oskudnim resursima
• svaki dan otvoren prostor
• rad s djecom (romkinje!?), neobrazovanima (nezaposlene zene,tridesetogodisnjaci koji nisu nikada radili…)
• posebni projekti (wireless, radio, filmovinarodu, slobodni server za cijelu istru, indymedia, rojcnet, clubture i kulturni management, ICT podrska udrugama…) i eventi (transhackmeeting i odlasci na hackmeetinge, eyfa wintermeeting i odlasci na ecotopije, yaxwe…)
• osim ivice nitko nije htio organizirati edukacijske radionice za radoznale (ocekivalo se da dodju strucnjaci!)

jos samo jedan premali avangardni pokusaj?
• sve se vrti oko love? osim za postmaterijaliste: “aktivisti su bogati pa si to mogu dopustiti” vise nije materijalno pitanje vec kulturno (pulski hipici imaju svu potrebnu tehnologiju od laptopa i vjetrogeneratora do mailing lista i websajta, gradski radnici nemaju znanje za koristenje maila, ali imaju nove aute i trokatnice od cigle, ne slame)
• fragmentacija ionako slabasnih pokreta (svaka generacija zeli “svoj” identitet, pretjerano inzistiranje na “samostalnosti”

koliko je vazan prostor?
ivica: monteparadiso hacklabove aktivnosti su se preselile u cyberspace
edgar: cyber space nema veze sa hacklabom – to je nesto drugo

koliko je prostor bitan?

jesu li vrijednosti samoorganiziranja, inkluzivnosti i snazne autonomije
uzrok neuspjeha? trebamo li se mergati u borga?

kako van?
• hactivizam treba autoritarne licnosti da bi ostvario inkluziju? treba li nam u svakom timu tehnicki autoritet, drugi autoritet za politicke sustave i treci za etiku organizacija i internu demokraciju? ako je tako, u malim sredinama ne trebaju “pravi” (produkcijski, eksperimentatorski) haclabovi, nego prostor za gostovanja, predavanja, tehnologija za spajanje na centralni (regionalni node)
• trebamo li se koristiti sofisticiranim marketingom (haktivisti su tako sexy da kad vide njihov label na torbi od laptopa, najbolje ribe traze da im potpisu GPG kljuceve)
• mozemo li se povezati s ekoloskim pokretom koji je jedini dovoljno masovan i koji ideoloski lakse prolazi? mozemo li izgraditi zajednicke prostore za razmjenu vjestina, znanja + sustainable community development?

problem s kojim su se hacklabovi htjeli obracunati – SLOBODNI (i jeftin)
pristup:
• informacijama (danas radije govorimo o znanju)
• tehnologijama i
• strucnjacimai dalje postoji.

djelovanje u zajednici nemoguce je bez to troje, a uvijek ostaje tonu ekipe koje si ne mogu priustiti da sami KUPUJU te proizvode i usluge. slobode ima sve manje (UK ce pirate skidati s neta?), a i cijene obrazovanja rastu do te mjere da ce ljudi morati birati profitabilna zanimanja da vrate tu “investiciju u obrazovanje”. “

Diktatura napljuganih queer robota

Teo je dobio poziv da pošalje neke ideje na temu “100 ideja za modernu Hrvatsku”. Nisam baš imao vremena razrađivati svoj odgovor, ali nakon još jednog čitanja čini se sasvim ok

“ne znam koliko ima prostora ali ako ima baš jako malo onda bi ja rekao da je moja ideja za modernu hrvatsku:

“diktatura napljuganih queer robota.”

a ako ima prostora za više rečenica onda bi to bila:

država koja osigurava komunikacijsku infrastrukturu gdje je najbazičniji *fizički* layer komunikacije, kablovi/optika, u vlasništvu države i koji održava agencija, pa daje svim ostalim akterima na tržištu pod istim uvjetima. druga bazična komunikacijska infrastruktura radiofrekvencijski spektar je dereguliran poput 2.4Ghz frekvencije. država samo propisuje jačinu odašiljača, a potiče projekte komunalnih distribuiranih mreža koje se grade bottom up investicijama od strane krajnjih korisnika.

osim p2p bottom up komunikacijske infrastrukture potrebno je deregulirati mobilnu telefoniju na isti način. znači t-com, vip i tele2 nemaju monopol na infrastrakturu *i* usluge. nakon razdvajanja otvara se slobodnije tržište za davanje usluga u mobilnoj telefoniji.

*logički* layer ostaje u smjeru TCP/IP koji ne diskriminira nodove u mreži kao ni sad. za to je jako važna neutralnost davanja komunikacijskih usluga. u tom layeru davatelji usluga su dužni ponuditi defaultnu enkripciju i anonimnost. tehnologije poput pgp-a, tora i openssl-a su default. to se odnosi i na internet i na koju god već telefoniju.

u *sadržajnom* layeru koji je sad već potpuno digitaliziran pa iz tog razloga ukinuti intelektualno vlasništvo (kakvim ga poznajemo).

slobodna tehnologija (softver, hardver), znanost i kultura!!!!

u takvom društvu crkva aplicira sa svojim projektima na ministarstva kao i bilo koja druga udruga građana, droge su legalizirane i poticani su projekti mikrokredita sa mikroplaćanjem koji bankama jebeno jebu majku…

eto… nije to tako puno kako se čini… in my lifetime “

Gesti_kuliranje

On Fri, Feb 01, 2008 at 01:54:09PM +0100, Nikola Radisic wrote:
> pozdrav dakle, radim pricu za čiju osnovu mi je
> poslužio gest benda radiohead da ne obnove
> ugovor sa izdavačem već objave muziku besplatno
> na netu zanima me kako ti vidiš taj gest

ovo sam napisao na artists@egoboobits.net mailing listi u vrijeme kad je najavljeno da će imati besplatan download:

“teško ćemo ovaj potez moći procjenjivati kao siguran model za budućnost. oni su prvi. to super pogoduje hype-u. i neka. neda mi se ići tražiti ali pročitao sam negdje da je iphone dobio besplatni push entuzijasta vrijedan oko 400 milijuna dolara. nitko ih nije plaćao a ljudi su pisali, fwrdirali i nabrijavali. apple je veliki majstor medijskih igara. očito i radiohead. šteta što se pips, chips & video clips toga ranije nisu sjetili. oni jedini imaju potencijal za kakav takav sličan hype u hrvatskoj.“

gesta radioheada je samo još jedna u nizu gesti koje najavljuju smrt recording glazbene industrije kakvu poznajemo. madonna je potpisala za live motion tour operatera za $120 miliona. live motion zarađuje organizacijom koncertnih tura, prodajom svih mogućih promotivnih proizvoda u takvom poslovnom modelu što veći broj ljudi čuje madoninu glazbu to je veća šansa da će doći na koncert. za mjesto na koncertu nije važno da li su slušali glazbu za koju su platili ili ne.

mtv.com u svom članku u tri djela “The Year The Music Industry Broke” donosi dobar pregled svih važnijih događaja koji upućuju na najavljenu smrt recording glazbene industrije.

> šta to znači za muzičare a šta za izdavača

za glazbenike prostor globalnih digitalnih komunikacija znači mogućnost direktnog kontakta sa svojim slušateljima. novi problem za glazbenike je kako da u konstelaciji ogromne količine glazbe i drugih glazbenika koji također mogu direktno doći do slušatelja zaokupiti pažnju krajnjeg korisnika. novoj glazbi velika je konkurencija i stara glazba koju je gotovo u cjelosti moguće skinuti sa mreže. krajnji korisnik danas je češće kolekcionar i istraživač jer ima priliku kompletirati opuse svih važnijih, kultnih, nevažnih, gotovo svih glazbenika koji su ikad svirali. novoj, a i staroj glazbi, konkurencija su također i gomila drugih zabavnih sadržaja: video igre, tv serije, internet, facebook… u životu svakog čovjeka samo je 24 sata dnevno. a treba i spavati

za izdavače? u opisanome postoji veliki prostor potrebe. na tu potrebu treba odgovoriti. ne više samim izdavanjem, koliko novim poslovnim modelima, hibridnim formatima zabave, viralnim marketingom ili kojim god već buzzwordom koji je popularan ovaj tjedan.

> koliko je to marketing, a koliko realna potreba muzičara

ja ne bi razdvajao marketing od realne potrebe glazbenika. takvo pitanje najcesce dolazi iz jedne zastarjele iluzije o progresivnoj (pop) kulturi gdje se progresivnu kulturu vidi kao nešto mimo tržišnih dinamika. realna potreba glazbenika je da iskomunicira svoju priču sa publikom. nikada se to ne svodi samo na glazbu. čak skrivanje autorskog identiteta može stvoriti priču koja bi u nekom određenom kontekstu odradila dobar marketinški posao.

ono što je bitno u odnosu kulture i tržišta je pitanje (intelektualnog) vlasništva. po tom pitanju gnu pokret slobodnog softvera je donio izvrsnu soluciju: pravni hak. taj pravni hak je opća javna licenca (eng. gnu general public licence). definicija slobodnog digitalnog sadržaja kojeg nitko (privatno) ne posjeduje izražena u pravnom dokumentu koji restriktivnu zakonsku regulaciju okreće protiv same sebe najljepša je konstitutivna gesta jednog avangardnog pokreta u povijesti. u slučaju softvera i vrlo uspješna u primjeni.

tu je gestu u kulturi puno autora preuzelo sa creative commons atributtion share-alike licencom. ono gdje bi ja tražio subverzivni politički potencijal pop kulture je upravo polje koje adresira problem vlasništva. estetika, žanr, životni stil, deklarirani aktivizam autora su po tom pitanju potpuno irelevantni. ionako te stvari samo adresiraju specifične tržišne niše. revolucija se uvijek jako dobro prodavala.

> da li je ovakav nacin prodaje i promocije muzike moguc u hrvatskoj

moguća je promocija. egoboobits.net je krenuo s besplatnim (ali i slobodnim) downloadom još početkom 2001. prodaje nema. sasvim je svejedno da li je copyrightana ili ne.

severina prodaje izgled. thompson, škoro i tko je već treći kum prodaju jeftinu ideologiju. eventualno gibonni prodaje nešto glazbe. i to je otprilike to u hrvatskoj.

ono što je zanimljivo u radiohead slučaju je da je to napravio veliki band. i da su to napravili prvi. u hrvatskoj su to mogli napraviti hladno pivo, pips, chips & videoclips i eventualno jinxi. no oni su većinom zainteresirani za korporativna sponzorstva pivske industrije ili industrije kikirikija.

> na koji način diskografske kuće pomažu odnosno odmažu mladom bendu koji
> želi da objavi album

na majorima je manje od 5% stvarno profitabilnih glazbenika. to je informacija koju rijetko tko spominje, a nabrijani mladi glazbenici ne žele čuti ni kad im je netko gurne pod nos.

ovih dana diskografske kuće ne pomažu mladom bendu.

ovih dana diskografske kuće tonu i pokušavaju spasiti što se spasiti može. a teško da će spasiti poslovni model prodaje nosača zvuka. prošao voz.

> kakav je i kako funkcioniše odnos između muzičara i izdavača

nemam neposredno iskustvo. ne znam nikoga tko zna nekog uspješnog glazbenika koji je zadovoljan svojim odnosom s izdavačem. slično kao u odnosu s roditeljima. uvijek je djetetu u interesu reći kako se samo izborilo za svoj uspjeh. znam da je broj pop zvijezda jako mali u odnosu na broj wannabe pop zvijezda. jako jako mali. jako jako jako mali.

> kakva je uloga interneta u promociji muzike u hrvatskoj

svi glazbenici imaju myspace stranicu. neki imaju i svoju glazbu na last.fm-u. to je super.

> takodje, napisi mi tvoju kratku biografiju tj šta tačno radiš, jer ono što
> sam gledam na netu me bash zbunjuje

ovo je nešto ukratko na engleskom sa http://ki.ber.kom.uni.st :

“Nenad Romić (aka Marcell Mars, b. 1972), _free software advocate_, _cultural explorer_, _social instigator_…

Marcell is one of the founders of Multimedia Institute – mi2 and net.culture club mama in Zagreb. He initiated GNU GPL publishing label EGOBOO.bits, TamTam platform for on-line collaboration, NGODE software for NGOs financial management.

He initiated Skills sharing regular informal meetings of enthusiasts in mama + started Skills sharing’s satellites g33koskop and ‘The Fair of Mean Equipment’.

Marcell participated in collborative artistic projects like NRD Kit of NRD Van group of artists, gifoskop (interactive animation) together with Nikolina Pristas & Maja Marjancic, EditThisBanner (by Lina Kovacevic) and Flying Carpet (by Lala Rascic).

He was one of the organizers of summer camps “Otokultivator” on island Vis (together with URK/Mo=E8vara & EASA Croatia) and SummerSource (together with TacticalTech).

Marcell participated in curating or producing mi2 yearly exhibitions I’m still alive” (2001) i re:ConFreedom to creativity!” (2005) and in conceptual exhibition “System.hack()” (2006). He is a member of Creative Commons Team Croatia.”

ovdje je neki transkript o egoboobits labelu:
http://www.egoboobits.net/EnFrontPage

ovo su neki moji članci, intervjui na ovu i slične teme:
http://kiberkomunist.wordpress.com/2007/12/20/vratija-se-barba-u-ameriku/

http://www.egoboobits.net/MarcellMars_BooRefleksija
http://www.egoboobits.net/MarcellMars_EgoBooTxt
http://www.egoboobits.net/MarcellMars_ZastoGlazbaImaCijenu

http://2005.slobodastvaralastvu.net/
http://2005.slobodastvaralastvu.net/IzLozba
http://www.systemhack.org/SystemHackEng/SystemHackHr
http://www.systemhack.org/HakeriSeMoguSamoSlatkoNasmijati

http://www.gnupauk.org/FlossTxt008
http://2006.slobodastvaralastvu.net/
http://www.razmjenavjestina.org/MarcellMars/MarcellMarsTxtDanasnjiSvijetJeGeekovkiRaj
http://kiberkomunist.wordpress.com/2007/10/04/preprica-dosjetki/
http://kiberkomunist.wordpress.com/2007/10/02/narodnjaci-narodu/
http://kiberkomunist.wordpress.com/2007/09/19/intervju-u-glasu-istre-povodom-yaxwe-a/
http://www.picigin.net/logcells/#[[Intervju za kulturpunkt.hr]]
http://nrd.picigin.net/t_nrdkit/#[[NRD Van 4 04]]

Eliza/Doctor 41 yrs old vs. Marcell/Patient 35 yrs old

>> Hello.
How do you do.  Please state your problem.
>> i have no problem
You say you have no problem  ?
>> i said that, yes
Can you elaborate on that ?
>> i'm too lazy at the moment
Is it because you are too lazy at the moment  that you came to me ?
>> no
Are you saying no just to be negative?
>> no
You are being a bit negative.
>> that's not true
I'm not sure I understand you fully.
>> what do you expect me to say?
Why do you ask ?
>> because you are not sure you understood me fully
Is that the real reason ?
>> the only reason
Please go on.
>> i'm lazy
How long have you been lazy  ?
>> 7 minutes
What does that suggest to you ?
>> nothing special
Do you feel strongly about discussing such things ?
>> no
Why not ?
>> because i'm lazy
Don't any other reasons come to mind ?
>> no
Why 'no' ?
>> because i'm lazy
Does that reason seem to explain anything else ?
>> a lot of things actually
That is interesting.  Please continue.
>> oh come on. i'm lazy to do that
Do you believe it is normal to be lazy to do that  ?
>> i don't know
Don't you really know  ?
>> yes
You seem to be quite positive.
>> no
Are you saying no just to be negative?
>> no
You are being a bit negative.
>> that's not true
Tell me more about that.
>> about what?
Does that question interest you ?
>> no
Why not ?
>> because i'm lazy
What other reasons might there be ?
>> i don't know
Why don't you know  ?
>> probably because i'm lazy
Is that the real reason ?
>> i don't know
Do you wish to be able to know  ?
>> yes if that's not a lot of effort from my side.
Do you think its likely that that's not a lot of effort from your side  ?
>> i hope so
Do you say you hope so  for some special reason ?
>> no
Why 'no' ?
>> i don't know
Does that trouble you ?
>> just a little bit
Does talking about this bother you ?
>> yes a little bit
You are sure.
>> no
Are you saying no just to be negative?
>> no
You are being a bit negative.
>> that's not true.
I'm not sure I understand you fully.
>> it seems so.
Please go on.
>> i'm too lazy.
Do you enjoy being too lazy  ?
>> yes
I see.

Vratija se barba u Ameriku!

On Tue, Dec 18, 2007 at 09:09:07PM +0000, jelena vesic wrote:
> --------------------------------------------------------
> -    *You mentioned a possibility of publishing under the 'fuck off' or
> 'suck my dick' licenses. How do you see the difference between CC and 'fuck
> off' licensing on the practical level?*

Do sadržaja koji kritična masa korisnika želi korisnici će sigurno doći i taj sadržaj će biti razmjenjivan mrežom. Ti su korisnici prema današnjoj zakonskoj regulaciji kriminalci, a korisnike poprilično zabole dupe za to.

Neki broj proizvođača/ponuđača digitalnih podataka je zainteresiran za to da se za njihove podatke zainteresira kritična masa korisnika. Kada su njihovi podaci prepoznati oni očekuju materijalnu satisfakciju ili pažnju/slavu. Jedan od načina je da njihovi podaci budu prepoznati kao korisni za daljnju hibridizaciju/modifikaciju.

Neki proizvođači/producenti žele biti sigurni da neće biti tretirani kao kriminalci ako modificiraju/prikazuju tuđe već postojeće sadržaje. To mogu dobiti tako da im to odobre autori (u pisanoj formi) ili tako da mogu isčitati iz licence svoja prava oko daljnjeg prikazivanja i modificiranja. Kontaktiranje autora i dobivanje pismene dozvole je skupo i pain in the ass. Neke proizvođače/producente zabole dupe za dozvole.

Ako netko objavi rad pod licencom u kojoj ne piše ništa više od ‘fuck off copyright‘ postojat će neki broj ljudi koji će biti dovoljno ravnodušni da modificiraju i prikažu takvo djelo bez straha da će ih autor tužiti oko zloupotrebe rada. Ti ljudi su oni koje boli dupe za bilo koju licencu, njima ‘fuck off‘ ne čini apsolutno nikakvu razliku. Također postoji manji broj onih koji će shvatiti poruku “fuck off copyright“. No da bi takva poruka funkcionirala potreban je određeni stupanj povjerenja u autora rada (da te neće tužiti) i vjerojatno neki nivo (svjetonazorskog i/ili ideološkog) identificiranja sa upravo takvom porukom. Za bilo koji drugi slučaj takav tip licenciranja neće funkcionirati.

Takav pristup, na primjer, ne bi funkcionirao za projekte poput Wikipedije, znanstvene publikacije unutar akademskog sistema ili projekte koji bi htjeli da ih BBC, Wikipedija ili neki drugi važan projekt arhiviranja lako uvrsti u svoju arhivu.

Van prostora koji je omeđen radarom tržišta svašta je moguće. Unutar kruga relevantnih tržišnih vrijednosti za nekoga tko tek dolazi gotovo ništa nije moguće. Ipak, postoji nevelik broj ljudi koji misle da su Creative Commons licence i reforma režima intelektualnog vlasništva put ka zadovoljstvu svih uključenih u kompleksnu razmjenu digitalnih dobara. Njih svakako treba podržati jer je suočavanje s realnošću gruba igra koja treba posrednike. Za ostale PirateBay se čini kao zabavnija prečica ka Utopiji.

> -    *What do you say when people ask how can the authors survive with the
> free licensing?*
> [pls ponovi onu smesnu paralelu sa hlebom u pekari i mp3-com na netu ...
> mozes i da kazes nesto o egoboo kao primeru]

Ja kažem: ne znam. Nisam siguran ni da želim odgovarati na takvo pitanje ako je ono prvo koje se postavlja. Tada ih rado uputim na skupe poslovne edukacije. Ako još pritom imaju i iz njihove perspektive vrlo ‘tricky‘ pitanje poput: “…a kad uđeš u pekaru da li isto uzmeš kruh i ništa ne platiš…” Onda najčešće kažem da je jedina sličnost s pekarom to da je došlo vrijeme da je tržišna pozicija umjetnika postala nestabilna baš kao i tržišna pozicija pekara ili osobe koja stoji iza pulta i prodaje taj kruh. Taj problem se ne rješava zakonom o intelektualnom vlasništvu. Dva su smjera reakcija koje se time relevantno bave: politički aktivizam i novi poslovni modeli. Da, današnji svijet je prepun kontradikcija.

Kad nekom uzmeš kruh on ga više nema, kad nekom uzmeš ideju on je i dalje ima. Uzeti, imati, nemati i slični glagoli su naravno potpuno neprimjereni za svijet ideja, ali ljudi imaju tendenciju u novim poljima koristiti stare mape i to je sasvim legitiman način otkrivanja. Problem je kada se sa tim starim mapama krene u konstituciju novog polja.

Što se tiče autora u svijetu licenciranja slobode (sic!), na primjer, u polju glazbe su stvari nikad bolje: napraviš hit, sviraš i eto para. Problem je da mnogi zaboravljaju da je svirati legitiman rad, vrijeme i trud za koji je moguće dobiti neku materijalnu satisfakciju. U drugim poljima glazbe gdje žive svirke ne igraju baš neku ulogu treba aktivnost hibridizirati, transformirati i objediniti s nekim drugim poljem za koje postoji uspješniji poslovni model. Sličnu stvar bi preporučio i za druga polja. Pažnju skupite besplatnim digitalnim podacima i onda to naplatite u polju u kojem taj kredibilitet možete naplatiti. Ako vam se čini da je u vašem polju nemoguće ostvariti svoj interes, okanite se ćorava posla, to je onda *za vas* loš posao. Represivna zakonska regulativa vam neće pomoći.

Dobar izvor informacija za nove prilike je:
http://newmusicideas.com/
http://newmusicstrategies.com/
http://www.futureofthebook.org/
Krenuti dalje je samo par klikova daleko.

U Hrvatskoj postoji i problem da je tržište samo po sebi malo, a povrh toga da je infrastruktura za žive svirke potpuno zakržljala, neadekvatna (isključivo disko klubovi) i/ili vođena od strane najmrklijih primitivaca i mafijaša. No rješenje takve situacije ponovno ima najmanje veze sa zakonskom regulacijom intelektualnog vlasništva.

> -    You stated that all we live in America today. How is it possible?*
> [ona tvoja prica o tome da svi zivimo na internetu i samin tim se
> pridrzavamo odredjenih regulativa... i o tome da smo sa te pozicije svi mi
> kriminalci ... pls pomeni babu i mp3-ce]

Procesi apstrahiranja i digitalizacije Svega pretvorili su i globalizaciju u vrlo zanimljiv bućkuriš. Globalna harmonizacija zakonske regulative o intelektualnom vlasništvu ne bi smjela ići i bez izlazaka na globalne demokratske izbore. Ja želim glasati u Americi protiv političkih snaga koje služe filmskoj, glazbenoj i industriji zabave, jer na kraju oni kucaju i na moja vrata, a nema apsolutno nikakve vajde glasati za ispostave ispostava američke vanjske politike.

Gomila ljudi koji provode većinu vremena i energije u komunikaciji na internetu bolje su upoznati sa političkom situacijom u SAD-u nego s onim sto im se događa u lokalnom kontekstu. Vrlo često, jer lokalni kontekst zaostaje barem jedno desetljeće u komunikacijskoj infrastrukturi. Tako da je lakše misliti i mijenjati lokalno djelujući globalno. To što je ranije bila specifičnost provincije (”probiti se vani da bi te priznali u tvome selu…”) danas postaje pravilo koje moramo implementirati i u globalne demokratske procese. Problem s Evropskom unijom nije da je ona predaleka politička instanca nego to što je preblizu.

Zbog Interneta ja (kao i većina ljudi koje znam) sam još uvijek više Amerikanac nego Evropljanin. Kako je to moguće? Amerikanac se postaje bivajući ‘korisnikom’ u sintagmi ‘korisničko sučelje’.

Prepriča dosjetki

Dosjetke caruju u svijetu poremećaja pažnje. Svašta će razne struke pokušati iskonceptualizirati nebili sakrili svoju ovisnost o dosjetkama. Vjerojatno najiritantnija mazanja očiju oko dosjetki dolaze iz svijeta suvremene umjetnosti. Svijet dnevnih politika služi samo da bi se svi složili kako je to sve skupa grozno. Marketing kao i obično nema preveliki problem s dosjetkama. Marketing ih prodaje. No dio prodaje je i pokušaj da se sa budalaštinama tipa 5P sakrije dosjetka kao jedini proizvod.

Dobra dosjetka mora se moći prepričati. Nije loše ni kad je dosjetka sakrivena iza URL-a, pogotovo ako URL počinje sa http://youtube. Ali još uvijek je ultimativni medij dosjetke usta-na-uho. Ako djelo (umjetničko, marketinško, medijsko, svakodnevno…) nije moguće prepričati slaba vajda od tog djela. Koga još zanima slušati nečiji doživljaj nekog djela. Jedina situacija u kojoj želim čuti nečiji doživljaj je kada taj doživljaj nadilazi svoje pobuđenje i kada upravo d doživljaj postaje prepričljiv.

Dugo vremena mi je ta priča bila omiljeni lajtmotiv i onda je Ana Hušman napravila super umjetnički rad “Ponašajte se kao kod kuće i dobro nam došli !!!!” i zamolila me da nešto napišem za knjižicu uz taj rad.. Heh.. ‘Kao naručeno’ naručeno

Evo i teksta za knjižicu:

“prepriča

imati šansu da u ekskluzivnom prostoru s viškom slobodnog vremena osjetimo i budemo eventualno uzneseni nekim umjetničkim djelom i nije baš neka šansa s kojom bi se ponosio. na stranu sva opća mjesta kritike ekskluzivnosti i patetike oko visoke umjetnosti no ono što mi najčešće nedostaje u djelima koja žude za mojim sofisticiranim instrumentima recepcije je – prepričljivost. ta divna karakteristika djela koja me u trenutku prepričavanja čini bliskijim s mojim sugovornikom, karakteristika u kojoj mogu zamisliti mog sugovornika kako djelo dalje prepričava drugima i kako to djelo postaje nit poveznica jedne male zajednice u nastajanju – zajednice koja rado prepričava neko umjetničko djelo.

da, često naša mala zajednica prepričavača prepričava našu opčinjenost duhovitim dosjetkama. no taj uvid čuvamo samo za sebe. podijeliti takvu razornu moć s nekim tko nije prošao inicijaciju prepričavanja izdaja je kakvu bi kaznili najcrnjim prepričavanjem i izopćenjem iz zajednice prepričavača.

osim duhovite dosjetke naša mala zajednica jako cjeni otkrivanje jedva primjetnih fenomena. jedva primjetni fenomeni zahtijevaju vrlo sofisticirano prepričavanje. da bi prepričavač uspio uspješno prepričati jedva primjetni fenomen gotovo uvijek mora biti uznesen fragilnošću tog jedva primjetnog fenomena. ponekad se poklopi da je jedva primjetni fenomen uznesen duhovitom dosjetkom i da su prepričavači u formi. tada prepričavanje postaje festival uznesenja i gotovo da i neprepričavači izvana uspiju osjetiti tu strast za prepričavanjem. tada je naša mala zajednica ugrožena.

zadnje što bi nam ikad trebalo je da neki prepričavač pokuša prepričati sve naše tajne neprepričavačima. osim ako to ne bi bilo zgodno za prepričati. ili ne daj bože duhovito. tada bi nas mogao prevariti. “

Narodnjaci narodu!

Ognjen je spremio u svoj del.icio.us link na raspravu na usenet grupi hr.soc.grad.pula koju je pokrenuo Edgar, a koja pita “Šta mislite, zašto toliko mladih sluša narodnjake?“… Kako sam ja pretplaćen na Ognjenov del.icio.us feed eto prilike za sudjelovanje Moja omiljena tema. Srpski narodnjaci u hrvatskom narodu.

“On Sep 25, 12:51 am, “edgar (bursic)” <ed…@fazan.org> wrote:

> Šta mislite, zašto toliko mladih sluša narodnjake?
> 4. nešto drugo (dodajte)

svaka generacija ima u zadatak pomiriti sve veći jaz između ‘tradicionalnih vrijednosti’ i svakodnevnog ponašanja… pomirenje tog jaza je šizofreno… ponašanje ne samo da nije u skladu sa ‘tradicionalnim vrijednostima’ nego taj nesklad najčešće uopće nije osviješten… znači ovako: mladi se karaju bez prezervativa i prije braka, puše travu, čvakaju ekseve, vole srpske filmove & muziku, vole trošiti… ništa od toga im ne preporuča ni Obitelj ni Crkva, a bogami ni predsjednik mesić, no ipak kao i njihovi stariji sugrađani mladi najviše vjeruju, tadaaaam: crkvi, pa radiju i televiziji, a na visokom 4. mjestu je predsjednik mesić.. istraživanje instituta za društvena istraživanja na 2000 ispitanika u dobi od 15 do 29 godina)..

link: http://www.radio101.hr/vijesti_arhiva.php?id=17331

o crkvi sve najgore.

radio i televizija pršte od medijskog osviještavanja u kojem tvrde (mediji) sami za sebe da su manipulativni, lažljivi, pokvareni, pohlepni za profitom, jeftino prodani za (ikakvu) pažnju… znači nije informacija ta koja nedostaje… očito da se interpretacijski aparat ne razvija uvidom u više činjenica… njih je sasvim dovoljno no razuma ipak sve manje… u hrvatskoj i najtračerskije emisije poput crvenog tepiha ili shpitze zauzimaju vrlo ciničan i kritičan stav prema onome što prikazuju.. čak bi se moglo reći da su zauzeli ultimativne moralizatorske uloge prokazivanja lažnog hrvatskog jet seta i što god da je već u fokusu njihove pažnje ovih dana… toliko znanja i kritičkih obrata iz prošlosti, a na tv-u i oko njega sve skupa nikad jadnije…

priznali su da su travu pušili: bivši predsjednik amerike, sadašnji predsjednik amerike (s naglaskom na kokainu), pokojni premijer hrvatske, sadašnji predsjednik vodeće hrvatske oporbene stranke, predsjednica marginalne oporbene stranke.. istina svi su rekli da im nije bilo dobro, da ih nije pucalo, da su se usrali i da ne bi više, te da misle da to nitko ne bi smio raditi.. ccccc… očito da duvanje više ne provocira nikoga osim one pomahnitale haespeovke kaj maše pištoljem po korčuli…

nekoliko generacija je gradilo mit o subkulturi i glazbi kao graditelju interpretacijskog aparata koji mijenja stari konzervativni svijet u neki novi bolji, liberalniji…. prvo rasist elvis sa kokoticama, benzinom i adrenalinom, pa duge kose, duvanje, karanje, halucinogeni, pa kratko, obrijano, beskompromisno, kritičko, nihilističko… onda su u jednom trenutku te subkulture postale referenca naspram koje se trebalo distancirati.. prvo od ljigavih hipika, pa pretencioznih prljavih pankera, pa od razvaljenih rejvera……

i eto nas do narodnjaka.. za hrvatsku mladost savršene šizofrene pozicije.. prvo srpsko je i zbog toga omraženo i zabranjeno u svim medijima…. drugo time što je srpsko primitivno naspram građanske evrope.. treće zaglupljujuće naspram kvalitetne glazbe… od nje se distanciraju apsolutno svi koji drže do bilo kakvog socijalnog statusa i koji se pokušavaju ogledati u svom zamišljenom zrcalu ‘kako me drugi vide’… e upravo se od te impotentne grupacije danas treba distancirati.. i to danas uspješno i radi jedina prava subkultura u hrvatskoj.. ona narodnjačka…

prvi mit koji treba zaboraviti je da je glazba ikada a danas još manje nosila ikakav potencijal promjene dominantnih društvenih paradigmi…

drugi mit je da iako subkulturna narodnjačka priča je još uvijek bez ikakvog odmaka i svijesti duboko seksistična, nacionalistička, homofobna, konzumeristička, bez ikakve kritike, bunta ili ikakve zanimljive autentične artikulacije…

šteta…“

Intervju u Glasu Istre povodom YAXWE-a

Završio YAXWE. Prije nego što raspišem neki ekstenzivniji izvještaj i posložim dojmove evo i linka na intervju koji bi trebao izaći u Glasu Istre. Zabavno je biti u poziciji definiranja/označavanja pojmova koji se pojavljuju u medijima. Uobičajena pitanja: Tko su hakeri/geekovi? Što ti luđaci hoćeju? ‘Oće li revolucija?

Bilo bi super dogovoriti se s novinarima da nakon što naprave intervju i snime ga na neki uređaj da poslože pitanja i pošalju ih mejlom. Mislim da bi to bolje funkcioniralo. Oni se boje da ljudi neće “skužiti”. Nisam siguran koliko je to što novinari napišu jednostavnije. Koga uopće briga…

Zadovoljan sam što u svakoj od priča o geekovima i hakerima uspijem spomenuti i proces stvaranja priče upravo time što tad radimo. Vjerojatno to nitko i ne primjeti, ali mene veseli Pričam ti priču:

• “Nisi baš optimist?

Nisam ni optimist ni pesimist. Mislim da se društvo kreće u smjeru vrlo visoke kompleksnosti koja podrazumijeva sve više kontradikcija. Razvoj komunikacijskih tehnologija postavio je visoke zahtjeve na ubrzanje procesiranja i prilagođavanja društva tim promjenama, te je teško napraviti jednostavne kanone koji će vrijediti zauvijek i univerzalno. U tom smislu sam optimist jer takvu dinamiku vidim kao veliki izazov i mislim da dinamični kompleksni sistemi evoluiraju u inteligentne koji su sposobni rješavati svoje unutarnje probleme. Poput velikih gradova u kojima se optimizacija često događa tako da ju je moguće samo evidentirati, eventualno moderirati ali nikako kontrolirati.

Veliki sam skeptik naspram tromih aparata države, obrazovnog sustava, velikih korporacija i organiziranih religija. Oni definitivno ne uspijevaju “uloviti” što se danas događa oko njih. Mislim da ima puno prostora za aktivizam, da to inače i hakeri rade i da što god napravili teško ćemo u toj kompleksnosti dobiti statično, jednostavno, dobro i pravedno društvo. Ali, kao što sam rekao, usložnjava se stvar, i biti sa hakerske strane je uzbudljivo, a ne biti s te strane i ne biti u privilegiranoj poziciji koju daje država krupnom kapitalu i svojim instrumentima sile je ustvari ona najgora pozicija. To je pozicija običnog neobrazovanog građanina. Znači ako nisi ni haker, ni policajac, ni vojnik niti bogati kapitalist, e onda si u kurcu. Nažalost.“

Možda sam trebao dodati da je besmisleno novo revolucionarno Enivej.. Ostatak intervjua >>

UPDATE: Glas Istre link.